Šćitovo: Povijesno fojničko naselje bogate tradicije i kulturne raznolikosti

Na svega osam kilometara od Fojnice, na nadmorskoj visini od 520 metara, nalazi se Šćitovo, naselje koje čuva priče i legende o svom postanku, a stanovnici kroz generacije prenose tradiciju, kulturu i zajedništvo.

Piše: Harun Pašalić

Ovo mjesto obuhvata niz naselja: Lopar, Rajetiće, Poraće, Kujušiće, Smajloviće, Polje Šćitovo, Sitišće, Zimije, Mahalu, Bare i Matanoviće. Prema popisu iz 2013. godine, Šćitovo je dom za 225 Hrvata i 378 Bošnjaka, dok je 1991. godine tu živio 361 Hrvat i 303 Bošnjaka.

Legenda o imenu Šćitovo

Iako ne postoje sigurni izvori o porijeklu imena, narodno predanje kazuje da je Šćitovo ime dobilo po kovačnici oružja hercega Stjepana Kosače, gdje su se nekada kovali štitovi. Međutim, još u 14. stoljeću se spominje toponim Šćitova, a povezuje se s bogatim plemićem Šćitkom Hlapovićem, čiji se feud nalazio upravo na ovom području. Prema nekim izvorima, Šćitko Hlapović je začetnik porodice Alaupović (Hlapović), koja je dugo dominirala ovim krajem.

Vjerski objekti i efendijin nišan iz Lopara

U Šćitovo Polju danas se nalazi mesdžid s munarom, izgrađen 2013. godine, gdje se redovno klanja teravija.

U Smajlovićima je 1986. godine izgrađen mekteb, dok je u Kujušićima nekada postojao mekteb.

Prvi mekteb u Šćitovu izgrađen je 1914. godine na lokalitetu Mehtefišće. Prema priči stanovnika, izgradnja ovog mesdžida bila je povezana s početkom Prvog svjetskog rata. Mještani su ga sagradili kako bi tadašnji efendija izbjegao mobilizaciju u vojsku.

Zanimljivo je da je taj efendija bio iz Lopara, naselja koje je danas u potpunosti naseljeno katoličkim stanovništvom.

Priča o njegovom nišanu u haremu Smajlovića i danas živi. Njegov mezar je poseban po nišanu s velikom rupom u sredini. Prema narodnom vjerovanju, osobe s kožnim bolestima bi dolazile petkom prije džuma-namaza, trljale rupu na nišanu, učile dove iz Kur’ana, a potom bi se udaljavale bez okretanja. Ova praksa se prenosila generacijama i svjedoči o dubokom uvažavanju i vjerovanju mještana u ljekovita svojstva ovog mezara.

U Šćitovu, tačnije u Smajlovićima, kroz historiju su djelovali brojne efendije koji su ostavili značajan trag u ovom kraju. Među njima su:

• Mustafa ef. Hurem
• Jusuf ef. Hurem
• Ahmed ef. Suljić

Posebno zanimljiva priča vezana je za Mahmut ef. Hurema, koji je dobio idžazu da bude efendija, ali mu je nes(p)retnim spletom okolnosti ta idžaza oduzeta, što je izazvalo mnoge kontroverze u tadašnjem vremenu.

Stanovnici Šćitova kroz povijest

U Šćitovo Polju, starosjedilačke muslimanske porodice su Fišević, Hurem, Mačkić i Mračkić, dok su u Zimijama to Hodžići. Vremenom su se doselile porodice Zulum, Zuka, Klisura, Zečević, Omanović, Kurta, Durić, Pamić, Ahmetak, Halilović, Imamović, Varka, Jusupović, Bureković, Akšamović, Ramić, Vuković i Selimović.

Katoličke porodice koje su naseljene u Šćitovu uključuju prezimena Cvjetković, Pecirep, Bošnjak, Komšić, Miličević, Tolo, Stojanović, Vrebac, Andrić, Majić, Topić, Pravdić, Ostojić, Rajić i Kvesa.

U Šćitovu se nalazi prelijepa crkva smještena uz samu rijeku Fojnicu, koja se savršeno uklopila u prirodni ambijent okružen šumama i poljima. Ova crkva predstavlja simbol zajedništva i vjerskog života katoličkog stanovništva u ovom kraju. Njena arhitektura i pozicija u prirodi čine je posebnom, te privlače pažnju kako lokalnog stanovništva, tako i posjetitelja.

U Smajlovićima, starosjedilačke porodice su Tiro, Mehić, Tulumović, Šumež, Jusupović, Nuhanović, Parić, Mehtić, Hurem, Hodžić, Mračkić, Mešanović, Mašin i Bukvić, dok su se tokom godina doselile porodice Ramić, Krlić, Hasanhodžić, Aletić, Bukvić, Vranić i Salkić.

Nažalost, neke porodice su izumrle, a među njima su Islamović, Imamović, Halilić, Japaur, Suljić, Hromić i Levo.

Sjećanje na poginule u ratu

Stanovnici Šćitova i okolnih naselja s ponosom se sjećaju svojih sugrađana koji su dali živote tokom rata. Među poginulim su: Ahmed Mehtić, Hamid Mehić, Halid Mehić, Ibrahim Mračkić, Meho Mračkić, Elvir Mačkić, Mušan Tulumović, Hilmo Hurem, Zilko Tiro, Ramiz Hodžić, Nevresa Mračkić i Refik Mešanović. Njihova žrtva nikada neće biti zaboravljena.

Haremi i mezarja: čuvari prošlosti

U Šćitovu postoje četiri harema: Mašinovo greblje, Tulumovo greblje, mezarje Smajlovići-Grohotulje i Bajraktarevića greblje.

Posebno se ističe Bajraktarevića greblje, koje ima samo dva nišana. Prema narodnom predanju, ti nišani pripadaju dvjema sestrama koje su poginule u borbama s austrougarskom vojskom.

Šćitovo je naselje koje odiše historijom, tradicijom i narodnim predanjima. Svaka porodica, svaki harem i svako ime nosi svoju priču koja se kroz generacije prenosi kao dragocjeno naslijeđe. Rijeka Fojnica, koja vijuga kroz ovo pitomo selo, simbolizira stalni tok života u Šćitovu – mjesto gdje se prošlost i sadašnjost susreću u skladnom zajedništvu.

P.S. Zahvaljujemo se prof. Mirhatu Mračkiću na velikodušnoj pomoći u pisanju ovoga teksta.