ZNAMENITI FOJNIČANI: Šejh derviš Rizvan Bodo (1887 – 1954)- čuvanje vjere zikrom i muhabetom
U Fojnici je četrdesetih godina prošlog stoljeća djelovao šejh nakšibendijskog tarikata derviš Rizvan Bodo, u narodu znan kao derviš Rizvan-aga.
Piše: prof. Mensur ef. Pašalić
Fojnička A. Domovnica pedantno bilježi da je rođen je 1.1.1887. godine u Fojnici. Otac mu se zvao Ibrahim. Rizvan je po zanimanju bio zidar i radio je u fojničkoj Šumariji. Oženio se sa Hatidžom Softić iz Prokosa.
Inače, derviš Rizvan-aga je imao sestru Fatimu koja se udala u Visoko, u poznatu dervišku porodicu Omanović.
Derviš Rizvan-aga i Hatidža-hanuma su živjeli u gornjomahalskoj ulici Šćona, druga kuća do Muharem-ef. džamije. Dževad Topalović (r. 1952.) kazuje da je to bila starobosanska prizemna kuća pokrivena kaplamom. Avlija biješe ograđena visokim tarabama, a dominirala su masivna drvena kanata. Kući se prilazilo kaldrmisanom stazom pored koje je tekao jaz.
Obzirom da derviš Rizvana-aga nije imao klasičnu tekiju, halke, zikrovi, sohbeti i druženja su priređivani u njegovoj kući nakon namaza obavljenog u Muharem-efendijinoj džamiji.
Najpoznatiji učenik derviš Rizvana je bio šejh Mustafa-ef. Čolić (1921.-2004.), tadašnji imam u fojničkom džematu Voljevac, a kasniji dugogodišnji vjersko-prosvjetni referent Odbora Islamske zajednice u Jajcu. On se je u periodu od 1945. do 1949. godine intenzivno družio sa Halid-ef Salihagićem sa kojim je intelektualno i duhovno rastao. Tada Mustafa-ef. Čolić postaje derviš šejh deriš Rizvana Bode, a Halid-ef. Salihagić derviš šejh Džemil-ef. Numanagića.
Mustafa-ef. Čolić je idžazetnamu dobio pred samu smrt šejha Bode tako da je sa brojnim dervišima nastavio silsilu svoga šejha.
Poštovani hadži Hamdo Turko nam je, na naš poticaj, 1986. godine napisao imena osoba koja su učestvovala u halkama kod šejh derviš Rizvana Bode, a na osnovu kojih možemo rekonstruirati njegovo djelovanje i širi dijapazon derviša i poštovatelja koji su kasnije dali poseban ton čuvanju i razvoju islama i islamske tradicije na području Fojnice, a i šire.
Dakle, na zikrove i muhabbet kod šejha Bode dolazili su:
Hamdija Hadžiosmanović (obućar), Hamdija Durut (miner u Šumariji) koji je djeci za Bajram inkognito obezbjeđivao bešetlame i karabit za pucanje, Ćamil Topalović, Mujaga Topalović (dugogodišnji muezzin i muallim u više fojničkih mekteba), Salko Džafić, Muhamed Rijak, Ahmed Džafić, Ahmed Nišić, Osman Nišić (poljoprivrednik i trgovac), Mustafa Kučuk, Mehmed Kučuk, Mujo Džafić, Enes Varešlija (sudija u Kiseljaku i Fojnici), Kasim Smajić, hadži Sejfo Buharalija (muezzin u Muharem-ef. džamiji), Ruždija Manov, Alija Manov, Hamdo Manov, Ahmed Džafić, Avdo Džafić, Fadil Husaković, Ismet Klisura, Hasan Kučuk, hadži Avdo Topalović (majstor tesar), Ramiz Memišević (telal koji je udarcima u bubanj budio na sehur), Ahmed Smajić, Salih Begović, Hamdo Kučuk, Omer Kreso (muezzin, glasoviti učač ilahija i član rukovodstva Zajednice), Ibrahim Softić, hadži Sulejmen Tutnjević (dugogodišnji muezzin, trgovac, direktor firme Motorac i predsjednik OIZ Fojnica), hafiz Muhamed Gačo (kadija, alim i predsjednik OIZ Fojnica), hadži Hamdija Sedlarević (istaknuti fizioterapeut u fojničkoj banji), hadži Hamdo Turko (poznati čaršijski brico, redovni džematlija koji je svojim bilješkama i fotografijama sačuvao od zaborava važne detalje iz naše prošlosti), Salih Prozo, Mehmed Traljo, Osman Memija (vlasnik Banje), Ahmed Rezaković (kuću i 13,5 dunuma uvakufio za Čaršijsku džamiju), Redžep Smajić, Islam Manov, Edhem Sikirić (općinski službenik u fojničkom Katastru), Subhija Salihagić, Rasim Čohadžić (kahvedžija u bosanskoj kafani “1001 noć”), Hasan Hrvo i Latif Ćenan.
Usmene predaje kažu da su derviše bile i Džemila-hanuma Kreso te Šehzada-hanuma Pašalić.
Navedeni čestiti muslimani su kod šejha Bode posebno obilježavali mubarek-večeri (lejletu-regaib, lejletu-l-miradž, lejletu-l-berat, lejletu-l-kadr i jevmu ašure).
Kod njega su zikrom, salavatima, ilahijama i lijepim razgovorima jačali svoj iman i čuvali islamsku tradiciju u vrlo teškim vremenima Kraljevine Jugoslavije, NDH i SFRJ.
Ovi derviši su bili temelj opstanka Islamske zajednice, islamskog duha i kulture imanentne fojničkim mahalama.
Učenjem Delailu-l-hajrata, Evradi fethijje i tradicionalnih salavata iskazivali su iskrenu vjeru u Stvoritelja i nepokolebljivu ljubav spram posljednjeg poslanika Muhammeda a.s.!
Šejh derviš Rizvan Bodo je na Bolji svijet preselio 15. 2. 1954. godine.
Ukopan je u Srednjem haremu gdje mu je šejh Čolić sa muridima podigao posebne nišane na kojima piše:
“Hu, hu
Merhum šejh derviš Ridvan
Fehmija Uvjesija nakšibendija, sin Ibrahima Bodovije
Rahmetullahi alejhi ve li validejhi
1887-1954
El-Fatiha
Illa hu!”
U prilogu su fotografije nekolicine derviša i prijatelja šejha derviš Rizvana Bode.
Neka njega i njegove derviše Allah obaspe Svojom milošću!
Fojnica, 20. 8. 2024.
prof. Mensur-ef. Pašalić
Rasim Čohadžić, 1891-1950
Omer Kreso, 1914 -1970
Avdo Topalović, 1912.-2000.
Sulejman Tutnjević, 1916-2000
Edhem Sikirić, 1898-1959
Nišić Osman, 1912-1982.