Sanjam da mi je doveo unučiće: Nana Zilha sina posljednji put vidjela prije 20 godina

Nana Zilha Alefendić iz Zvornika, Bosna i Hercegovina, živi sama, okružena uspomenama i slikama unuka koje nikada nije upoznala. Njen sin je prije više od 20 godina otišao za Ameriku i od tada ga nije vidjela. Ova priča je svjedočanstvo o boli koja prati porodične razdvojenosti i o snazi majke koja i dalje sanja o ponovnom okupljanju.

Zilha, koja ove godine puni 89 godina, s ponosom priča o svom životu i snazi koju pronalazi u svakodnevnoj rutini.

-Nije me strah što živim sama – kaže ona. “Imam svoje dvorište, cvijeće koje sama sadim i održavam.”

Ali, iako su njena kuća i vrt u besprekornom stanju, duša joj je ispunjena tugom.

-Sin mi je otišao sa djevojkom u Ameriku. Dobili su dvoje djece, moje unuke, koje poznajem samo s slika – objašnjava Zilha. “Sve se promijenilo kada je moj muž preminuo. Nismo više ona stara porodica koja je bila na okupu.”

Tuga zbog sina koji živi daleko od nje nije jedino što Zilha nosi u srcu. “Još za vrijeme rata, sina su sa snahom i unucima protjerali iz Njemačke. Zbog rata na našim prostorima, otišli su za Ameriku, i od tada se samo čujemo telefonom, nikada se nismo vidjeli.”

Ipak, Zilha nije sama u svakodnevnim izazovima. Njena druga dva djeteta, koja žive u Bosni, i njihovi unuci je posjećuju jednom mjesečno, posebno za praznike.

-To su trenuci kada zaboravim na sve brige – kaže Zilha. “Ali, čim odu, opet se sjetim sina u Americi i sve me preplavi.”

Njena najveća želja? “Da živim dok mogu hodati, da se brinem o sebi, da nikome ne budem na teret,” kaže nana Zilha s nadom koja ne jenjava.

Ova priča nane Zilhe je priča o ljubavi, gubitku i nadi koja traje uprkos kilometrima i godinama koje ih razdvajaju. Njena snaga i dostojanstvo su inspiracija za sve koji se suočavaju sa sličnim iskušenjima.