fbpx
Nedjelja , 26 Maja 2024

Šejh Abdurrahman Sirri (1775.-1847.), nakšibendijski prvak, osnivač tekije na Oglavku, pjesnik i kaligraf

Znameniti Fojničani

Unikatna zvijezda na bosanskom tesavvufskom nebu

Šejh Abdurrahman Sirri (1775.-1847.), nakšibendijski prvak, osnivač tekije na Oglavku, pjesnik i kaligraf

Abdurrahman Sirri je rođen 1775. godine u Fojnici. Njegov otac Mehmed i djed Fadlullah Baltaoglu (danas Sikirić) bili su priznate fojničke kadije. Rastao je u porodičnoj kući uz Čaršijsku dżamiju i tekiju u ulici koja se danas zove Tekija, a do Drugog svjetskog rata nosila je naziv Šehov sokak.

Tako je mlađahni Abdurrahman, već od ranog djetinjstva, uz ezane, namaze i zikr, gradio svoj duhovni put.

Uspješno je završio renomiranu fojničku Medresu, a daljnja znanja je sticao pred svojim šejhom Husejn-ef. Zukićem (?-1799.) u Vukeljićima.

Tako je ostvario simbiozu šerijata (učenog u Medresi) i tarikata (znanja iz Tekije) te živio i promovirao islamsko-tesavvufsku vjersku praksu koja i danas egzistira na ovim prostorima. Šejh Zukić mu je dao derviško ime Sirri (Tajanstveni),  koji razaznaje tajne života i svijeta.

Oženio se Lejlom, kćerkom ostruškog imama Mula Ahmeda te su se preselili na Oglavak. Obzirom da sa Lejla-hanumom nije imao djece, šejh Sirri se kasnije oženio Latifom, kćerkom imama iz Pločara, sa kojom je dobio sinove Abdulatifa i Šakira te kćerke: Vasviju, Šaćiru i Aišu.

Po nalogu šejha Husejn-ef. Zukića, šejh Sirri je 1798. godine na Oglavku sagradio tekiju, a na obližnjem Pločniku turbe šejh Husejinu Horosaniju. Tekija je bila dimenzija 10 x 8 metara, a sastojala se od semahane (prostor za namaz i zikr), mejdan-odaje (prostorija za derviški muhabbet), kahve-odžaka (prostor za spravljanje derviškog čaja) i halvetgaha (manja odaja za pripremu derviša).

Svojim imanom, ljubavlju spram poslanika Muhammeda a.s., islamskom praksom, ilumom, medžlisi-zikrom, društvenim angažmanom, autorskim lahko “pjevljivim” ilahijama i kasidama te lijepim nasihatima, šejh Sirri vrlo brzo postaje unikatna zvijezda na bosanskom tesavvufskom nebu.

Sa iznimnim poštovanjem, u tekiji na Oglavku, posjećuju ga i ondašnji bosanski namjesnici: Mehmed Vedžihi-paša, Morali Namik-paša i Mehmed Kamil-paša te legendarni borac za bosansku autonomiju u Osmanskom carstvu Husejn-kapetan Gradaščević.

Uz brojne derviše njegovi muridi su i Muhamed Šakir Muidović, sarajevski muftija, Mustafa Sarajlić, sarajevski muftija, Ali Galib-paša Stočević, hercegovački valija, te, vrlo vjerovatno, Ilhamija Žepčak koji je s njim pohađao fojničku Medresu.

Šejh Sirri je poznat i kao pjesnik koji je napisao dvadeset i jednu ilahiju na bosanskom i tri na turskom jeziku, a koje je preveo dr. Šaćir Sikirić.

Ilahije i kaside su mu religiozno-mistično-didaktičkog sadržaja kojim poziva na iskrenu vjeru u Stvoritelja, slijeđenje sunneta posljednjeg Poslanika, moralan život, činjenje dobra, pravilno razumijevanje svijeta i života, lijepo ophođenje…

I danas je na derviškim mevludima i sohbetima neizostavna njegova ilahija koja se uči uglas, sa posebnim žarom, razumijevanjem i doživljajem:

“Ako hoćeš derviš bit’

Valja srce očistit’

Bogu širka ne činit’, la ilahe illallah.

Gr’jehova se pokajat’

Na gr'jehe se ne vraćat’

Dragom Bogu robovat’, la ilahe illallah.

Robovat’ je ljepota

Neposlušnost gr'jehota

Iskat plaću sramota, la ilahe illallah.

Nijet što je sve Bog zna

Jami sofo ti rija

Talab čini sve rida, la ilahe illallah.

Slušaj šta je emrullah

Puno čini zikrullah

Svijem srce ja Allah, la ilahe illallah.

Ovaj svijet sad će proć’

Po dušu će melek doć’

Bit’ će nama tu pomoć, la ilahe illallah.

Nut pogledaj Sirrije

Sve derviše miluje

I dan i noć kazuje, la ilahe illallah.”

 

Šejh Sirri je poznat i kao kaligraf. Povodom adaptacije Srednje džamije u Fojnici napisao je tarih na turskom jeziku koji se i danas nalazi nad ulaznim vratima ove najstarije fojničke džamije (1551.):

Tarih Atik džamije

“Hvala Allahu kad se ponovo podiže ova džamija

A to su mnogo željeli svi stanovnici ovoga kraja

Svi se potrudiše jer je ovo staro mjesto (džamija)

Pa njihov trud neka Stvoritelj nagradi

Iz srca Sirrijinog izađe tajanstveni kronogram

Izražen u dvije strofe, a i u brojkama

U ovoj strofi traži tajnu

Hiljadu dvije stotine trideset i šeste sastavi se kronogram.”

1236. h.g. (1821.)

Šejh Sirri je ljubav prema Allahovoj Riječi i kaligrafsko umijeće iskazao i prepisivanjem Časnog Kur'ana 1839. godine.

Slika zadnje stranice Kur’ana kojeg je prepisao Sirrija

Na kraju prijepisa je napisao:

“Prepisao siromašni Božiji rob šejh Abdurrahman Sirri, nakšibendi, Bosnevi, Fojničanin, sin Mehmed-ef., sin Fadlullah-ef. Bog se smilovao prepisivaču i njegovim roditeljima i oprostio im grijehe. Godine 1255. (1839.)”

Ovaj Kur'an se do 1945. godine nalazio u tekiji na Oglavku odakle ga, nakon devastacije iste, njemački vojnici uzimaju i ostavljaju u Makedoniji.

Čuvan je u Mustafa-pašinoj džamiji u Skoplju i tamošnjoj Biblioteci iz koje je, nažalost, otuđen.

Indikativno je da doživio istu sudbinu kao i rukopisni primjerak Kur'ana Mustafe sin Salihovog pisanog u Fojnici 1571., a koji je ukraden iz Srednje džamije 13. 7. 2021. godine.

Cijenjeni hafiz Emin-ef. Grošić je u Staroj drvenoj džamiji u Bužimu 1999. godine pronašao dvije levhe koje je napisao šejh Sirri 1844. godine. Levhe su sačuvane, konzervirane i poklonjenje Muzeju Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, a replike za džamiju je uradio Hazim Numanagić..

Inače, ovu džamiju je obnovio 1840. godine Mehmed-Vedžihi-paša, veliki poštovatelj šejha Sirrije, koji je najvjerovatnije inaručio pisanje ovih levhi.

Levhe Abdurahmana Sirrije

Inače je šejh Sirri, “oblikom kaplja, a sadržajem more”, stalnim, predanim i posvećenim islamsko—tesavvufskim angažmanom među svojim prijateljima i dervišima, i ne htijući, formirao svojevrsnu “Oglavačku nakšibendijsku školu” kojoj pripadaju Sikirići, Hadžimejlići, muftija Husni-ef. Numanagić, hfz. Muhamed Lemeš iz Uvorića i njegov učenik hfz. Mustafa-ef. Mujić te svi ostali derviši i muhibbi u ovoj genezi do šejha Sirrije.

Tekija na Oglavku

Šejh Abdurrahman Sirri Bosnevi je na Bolji svijet preselio koncem marta 1847. godine i ukopan je preko puta svoje tekije. Iste godine mu Ali Galib-paša podiže turbe koje je “surmedan srčanog oka i kutba vremena”.

Nažalost, bojovnici HVO-a su 11. 11. 1993. godine do temelja spalili tekiju, turbeta i uništili značajan broj raritetnih nišana.Odmah po potpisivanju Vašingtonskog sporazuma sam sa h. Ibrahimom Zečevićem obišao ovaj lokalitet i fotografirao ruševine tekije i turbeta šejh Sirrije čija je unutrašnjost skrnavljenja nacrtanim križem i ustaškim slovom “U”.

Zahvaljujući g. Fuadu Sikiriću i darežljivim donatorima tekija i turbeta su adaptirani 1998. godine, a tekija je proglašena Nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine 2018. godine.

Današnji izgled turbeta šejh Sirrije

Neka je Allahov rahmet i svakovrsna nagrada pobožnoj, učenoj i pjesničkoj duši šejha Abdurrahmana Sirrije!

Fojnica, 30.4. 2024. godine

prof. Mensur-ef. Pašalić

Pročitajte i ovo

Preminuo je Jozo (Anto) Miletić sa Otigošća

Preminuo je Jozo (Anto) Miletić sa Otigošća u 94. godini života. Ukop i misa zadušnica …