Vijesti iz Fojnice i okoline
Kao što smo nedavno pisali, uposlenici Doma zdravlja u Fojnici su u penziju ispratili dvoje svojih kolega, dr. Teu Dervišević i vozača saniteta Senada Prozu.
Razgovarali smo s doktoricom Teom pa ćemo vam u narednim rečenicama predstaviti, ukratko, njezin životni put.
Tea Dervišević je rođena u Sarajevu 1958. godine te je sa svojom porodicom odrasla u naselju Koševo.
Završila je “Treću gimnaziju” u Sarajevu, a 1983. godine je diplomirala na Medicinskom fakultetu, Univerziteta u Sarajevu.
Nakon diplomiranja, počinje raditi kao ljekar opšte prakse, a 1996. godine se sa svojom porodicom doseljava u Fojnicu gdje nastavlja raditi do penzije u fojničkom Domu zdravlja.
Godine 2004. specijalizirala je pedijatriju te je dvadeset godina bila na usluzi najmlađem stanovništvu Fojnice.
Kako nam doktorica Tea kaže, interes za medicinu se javio još u djetinjstvu, još tada je čitala “Medicinski leksikon” dok su njeni vršnjaci čitali romane.
“Već tada se javila želja da pomažem ljudima, voljela sam čitati i istraživati o oboljenjima, dijagnostici, liječenju te odlučujem upisati Medinski fakultet koji sam u roku završila” – govori nam dr. Tea.
“Dugogodišnji rad u pedijatriji je, dakako, bio izazovan sa puno lijepih, ali i teških trenutaka. Bilo je dosta izazova u karijeri kao što je rad u ratnim uslovima, period poslije rata, a posebno mi je ostao u sjećanju pad helikoptera na Prokoškom jezeru i prijem nastradalih koji se desio kada sam bila u dežuri” – ističe doktorica.
Ipak, doktorica Tea ističe lijepe trenutke kojih je, kako kaže, bilo mnogo, a posebno će joj ostati u sjećanju timski rad sa kolegama u ključnim momentima.
”Divni su trenuci kada pomognete i izliječite dijete, a mnogi od mojih malih pacijenata su mi kasnije u životu dolazili sa svojom djecom te bih uvijek bila sretna kada ih vidim odrasle sa svojim novoformiranim porodicama” – kaže nam dr. Dervišević.
Doktorica Tea ima i savjet svojim budućim kolegama te kaže da je medicina težak, izazovan, ali lijep poziv.
”Mladim kolegama savjetujem da slijede svoje snove, da istražuju, ali da uvijek na prvo mjesto stave pacijenta” – ističe dr. Tea.
Tokom školovanja i rada, dr. Tea nam govori kako je imala veliku podršku svojih roditelja, djece i bliskih prijatelja, a odlaskom u penziju planira odmarati, uživati u šetnjama te se nada da će sada imati vremena i za putovanja.
Na kraju, doktorica Tea nam je ispričala jednu neobičnu anegdotu iz svog radnog vijeka.
“Nakon napornog dana i velikog broja pacijenata, tehničar nam je donio da pružimo pomoć malo neobičnom pacijentu. Naime, tehničar je na putu naišao na maleno lane koje je bilo povrijeđeno, a veterinar je već završio smjenu i nije bio prisutan u ustanovi. Sažalili smo se, snimili ga, ugipsali, a nakon pružene pomoći tehničar ga je odvezao kući i pazio do ozdravljenja te ga ponovo pustio u šumu” – govori nam dr. Tea te ističe kroz osmijeh da zbog pružene pomoći nikom od tima medicinara nisu izrečene disciplinske mjere.
Našoj uvaženoj doktorici Tei se zahvaljujemo na pažnji fojničke dječice, želimo joj dug život, odlično zdravlje te da u penziji ispuni sve one želje za koje, do sada, nije imala vremena.
Harun Pašalić/mahalla.ba
