Gubitak vida Almiri nije bio prepreka u ostvarivanju ciljeva: Ovo je njena nevjerovatna priča

Hasić je rođena s malom kilažom te je zbog toga morala biti u inkubatoru. Rezultiralo je to gubitkom vida, ali ne i volje i želje za životom. Priznaje da nije bilo jednostavno, ali njen ‘pogled’ u svijet bila je njena porodica.

• Smatram da je porodica ta od koje potiče proces socijalizacije. Na početku osnovne škole roditelji su sve prilagodili mojim potrebama. Nosili su Brajevu mašinu iz Lukavca u Tuzlu, mijenjali po dva gradska prevoza. Morali su da podnesu žrtvu kako bi se to sve uspostavilo – prisjeća se Hasić.

Školovanje je nastavila u Centru za slijepu i slabovidnu djecu u Sarajevu. Potom završava medicinsku školu, a kao kruna njenog truda i rada stigla je diploma socijalne radnice.

• U novu sredinu sam došla kao djevojčica od deset godina. Takav sam tip da nijednog trenutka nisam odstupala od druge djece, igrala sam se s njima čak i žmire i raznih igara koje su voljeli. Bilo im je zanimljivo da se sakriju, a ja da ih tražim. Roditelji im nisu mogli objasniti moj problem, pa su oni to sami istraživali kroz igru sa mnom – priča nam.

Almira prihvata sebe, svoje stanje i 2018. osniva udruženje ‘Samostalni korak’ koje ima za cilj kreiranje uslova za poboljšanje života osoba sa invaliditetom kroz rad s pojedincima i njihovom socijalnom sredinom.

• Kada osoba prihvati sama situaciju u kojoj se nalazi, lakše je da je prihvate i drugi. Svjesna sam vlastitih vrijednosti. Ako ne mogu da vozim auto, mogu da pišem projekte, mogu da radim ko socijalni radnik, mogu da pružim podršku i savjet drugim ženama koje se susreću s određenim preprekama – istakla je.

Iza njih je 16 uspješnih projekata, a inicijativa ‘Majka je stub porodice’ bit će usmjerena na to da se dugoročno sistemski riješi podrška majkama s invaliditetom. Upravo majčinstvo Hasić smatra svojim najvećim životnim uspjehom.

• Moja kćerka Alma je jedna fina djevojčica koja svijet osoba s invaliditetom bolje razumije nego što ja to mogu da zamislim. Obilježavam igračke bojama, trudim se da platim nekoga da odemo na planinu. Iskreno, nisam je sama vodila u park jer ne želim da glumim heroja nauštrb njene sigurnosti. Ali, koliko god da je teško, majčinstvo i ljubav koju osjećam prema njoj jača od svih prepreka – kaže Hasić koja svaki dan vidi kao priliku za novi početak.

• Osobe s oštećenjem vida ne žive u mraku. Mrak je u duši. Svjetlo duše je najbolja osobina čovjeka – zaključila je.

(E.Medić)