U životopisnom Jasikovcu na obroncima planine Majevice, u Bosni i Hercegovini, u domaćinstvu porodice Bećić već decenijama se peče jabukov pekmez.
Vrijedni domaćin Ibrahim Bećić je u vrijeme posjete ekipe Anadolu Agency (AA) pekao 14 ovogodišnju “turu“ i kaže da će ih biti još jer je, za razliku od prošlih, ova godina itekako rodna.
Nekada je stupa u njegovoj avliji radila dan-noć. Ibrahimovi roditelji, amidže i rođaci smjenjivali su se za stupom, vrijedno radeći i proizvodeći pekmez. Danas je proizvodnja olakšana, pa on pod nadzorom majke Izete sam sve radi. Dok u tavulji miješa jabukov sok, Ibrahim priča kako je bit proizvodnje jabukovog pekmeza upravo u samom kuhanju.
- Pekmez kada se kuha, dobro je, najoptimalnije je, da se kuha samo jedna tavulja u koju se istrese 60 litara i dobiješ čisti pekmez – objašnjava Ibrahim Bećić.
Jabuka koju koristi za pečenje pekmeza nije prskana. Sve je iz prirode i zbog toga jabukov pekmez često nazivaju i prirodna infuzija u podrinjskim i majevičkim krajevima gdje se pekmez tradicionalno peče.
- Jabuka, nije prskana, sve što dodajemo nekad je malo umjetnog ili stajskog gnojiva oko stabla. Nema prskanja ni u beharu, ni u plodu, ni u čemu. Sto posto prirodno, a što se tiče samog pekmeza samo je sok od cijeđenih jabuka i nema dodatka ni zrna šećera, sve je prirodno – priča Bećić.
Uspio je ispeći 120 kilograma, ali planira peći pekmez i narednih dana. Pekmez peče za sebe, za poklone, a dobro je i kada nešto završi u prodaji.
- Ovaj pekmez koji pečemo je od jabuke samoniklice i negdje je zovu Srebreničanka. Izuzetno je dobar za podizanje imuniteta, za jačanje krvne slike i ja ga volim uvijek jesti. Najviše ga volim jesti kada ga stavim u tanjir, pa ubacim kajmaka i uzmem vruće pogače. To je nešto najslađe – kroz smijeh govori Ibrahim.