Vijesti iz Fojnice i okoline
Šejh Džemil–ef. Numanagić (1862.-1954.)
U islamsko-tesavufskoj povijesti Fojnice, pa i šire, posebno mjesto zauzima šejh Džemil–ef. Numanagić o kome se, nažalost, do sada gotovo ništa nije napisalo.
Piše: prof. Mensur ef. Pašalić
Uvidom u A. Domovnicu konstatiramo da je rođen 20.11. 1862.godine u Fojnici te da se nakon smrti
supruge Habibe oženio čestitom Ešref–hanumom Salihagić sa kojom je živio do preseljenja na ahiret.
Obzirom da potječe iz ulemanske porodice Numanagića, a slušajući kazivanja o njegovom islamskom znanju, ahlaku i vjerskoj praksi, indicije su da je završio renomiranu fojničku, Šaban Ahmed-efendijinu medresu koja je bila najstarija odgojno-obrazovna ustanova na području sadašnjih općina: Fojnica, Kiseljak , Kreševo i Busovača (osnovana 1666. g).
Tokom svog života šejh Džemil–efendija je bio prepoznatljiv kao muezzin, šejh nakšibendijskog
tarikata i značajan vakif.
Voleći i živeći islam pedeset dvije godine je bio profesionalni muezzin fojničke Čaršijske džamije
(izgrađena 1666. godine).
Ovo njegovo zanimanje je, također, evidentirano u A. Domovnici. Kao muezzin se odlikovao lijepim glasom, posvećnošću njegovim obavezama te saradnjom sa imamom muallim-efendijom Ibrahimom Borićem (1878.-1954.)
Redovno je učio ezane za pet dnevnih namaza
sa šerefeta Čaršijske džamije.
Povremeno je akšamski ezan učio sa ezan–taša koga je autor ovoga teksta sačuvao tokom reizgradnje
Čaršijske džamije (1984.–1988.).
Hadži Hamdo Turko (1907.-1994.) mi je kazivao da su fojnička djeca sa radošću i interesovanjem , u
prediftarsko vrijeme, promatrali Džemil-efendiju kako na šerefetu Čaršijske džamije sipa zejtin u
lulice (tadašnji kandilji) koje u vrijeme iftara pali a potom uči akšamski ezan.
Uz muezzinski angažman Džemil-efendija je bio sljedbenik nakšibendijskog tarikata uz vodstvo šejh
Hasan-babe Hadžimejlića (preselio 1899.). Nakon njegovog preseljenja, kao šejh nakšibendijskog
tarikata, redovan zikr je predvodio uoči petka i ponedjeljka u tekiji ispred Čaršijske džamije koju su
četnici spalili prilikom povlačenja 1945. godine.
Poslije toga je zikr obavljao u Čaršijskoj džamiji.
Šejh Džemil-efendija se posebno pamti i po ljubavi spram posljednjeg poslanika Muhammeda a.s.
obzirom da je svakoga dana sa svojim dervišima kolektivno ili pojedinačno učio salavate iz knjige
Delailul-hajrat od Sulejmena El-Džezulijja. Svoj primjerak Delaila, kako nam kazuje Zakir Karić, šejh
Džemil-efendija je poklonio pred kraj života hadži Hatidža–hanumi Čohadžić (1894.-1991.) uz riječi “da ovaj kitab
neće umrijeti u njenim rukama”.
Ovaj poštovani šejh je imao značajan broj derviša a najpoznatiji je bio šejh Halid–ef. Salihagić
(1916.-1993.) čiji su učenici su, pored ostalih bili Ibrahim Numanagić, Salih–ef. Ibrišević, Midhat i
Abdulah Čelebić, Šefik Alić te šejh Halil Brzina. U ovoj silsili poseban respekt prema šejh Džemil–
efendiji ispoljava šejh Halil Brzina čiji derviši redovno posjećuju kabur šejh Džemil-efendije skrušeno učeći Fatihu i s rukom na srcu donoseći salavate na Poslanika.. Zbog ovakvih zijareta kabur šejh Džemil-efendije je najposjećenijiu fojničkim čaršijskim mezarjima a da, nažalost, mnogi domicilni Fojničani do danas ne znaju o kakvoj se ličnosti radi.
Inače, hadži Zineta Čohadžić–Alečković (r. 1936.) nam kazuje da je kao djevojčica upamtila šejh–
Džemil-efendiju po zlatno-žutom džubetu koga je on redovno nosio uz tadž primjeren ovakvom šejhu.
Šejh Džemil-efendiju se, također, svrstava u red značajnih vakifa za Islamsku zajednicu i muslimane
Fojnice. On je sa svojom plemenitom Ešref-hanumom uvakufio svoju kuću i baštu preko puta
Čaršijske džamije. Na tom vakufu su muslimani Fojnice 1972. godine sagradili kuću u kojoj je i danas sjedište Medžlisa Islamske zajednice Fojnica i stan za imama.
Cijenjeni šejh Džemil–ef. Numanagić je na Bolji svijet preselio 12. 09. 1954. godine i ukopan je, zbog
svoga značaja, pored munare Čaršijske džamije nasuprot muallim-efendije Borića koji je, također,
preselio iste godine.
On, Allah je Živi, Vječni
Sve je na ovom svijetu prolazno
Neka umrlom budu oprošteni grijesi
Nakšibendijski siromašni sluga
Šejh Abdul–Džemil sin Numana Muradii Numanagić
Za njegovu dušu El-Fatiha
14, muharrem 1374.
Zanimljivo je da smo u tadžu na njegovom nišanu, ispod mahovine slagane godinama, pronašli
uklesanu divnu dovu na arapskom jeziku koja govori, u stvari, o životnoj filozofiji šejh Džemil-efendije Numanagića:
“ Moj Allahu, Ti si moj cilj, a Tvoje zadovoljstvo sa mnom je ono što tražim!”
Molimo Allaha Milostivog da bude zadovoljan sa šejh Džemil–ef. Numanagićem!
