Vijesti iz Fojnice i okoline
Iranac Adel, diplomirani agronom, sa sinom Sajadom (13), 2018. godine došao je u Bosnu i Hercegovinu, nakon što je morao napustiti domovinu. Plašio se progona i bila mu je potrebna međunarodna zaštita.
U BiH je osim zaštite dobio i dom, priliku da radi, stekao je prijatelje, i upoznao ljubav svog života.
– Uprkos zatvaranju takozvane balkanske rute 2016. godine, izbjeglice i migranti nastavljaju se kretati kroz Bosnu i Hercegovinu. Nešto više od 85.000 izbjeglica, tražilaca azila i migranata su prošli kroz zemlju od početka 2018. godine, međutim mali je broj onih koji su zatražili azil u BiH, dok većina pokušava da stigne do Zapadne Evrope.
Adel, koji nas je insprisao da napravimo kratki film, dio je onih koji su tražili zaštitu u BiH i koji ovdje vide svoju budućnost. Nastanio se u selo u blizini Bihaća, gdje su mu dobri ljudi ponudili priliku da započne novi život i tu je šansu iskoristio. Svoje znanje agronoma je iskoristio da sadi kukuruz, luk i kornišone, uzgaja koke nosilje i pčele na parceli koju su mu seljani besplatno ponudili – kazao je za Faktor Vanes Pilav iz UNHCR-a.
Vanes Pilav, UNCHR
Adel je u decembru 2021. dobio status izbjeglice, nakon 28 mjeseci trajanja procesa azila. Naučio je bosanski jezik, a cilj mu je da uspostavi uspješan posao koji će omogućiti zapošljavanje lokalnog stanovništva.
– Osim što brine o svojoj zemlji, svoj jezik i druge vještine je ponudio organizacijama koje rade u prihvatnim centrima u Unsko-sanskom kantonu, gdje kroz vlastito iskustvo pomaže sunarodnjacima da razumiju proces azila u BiH, kao i da poboljšaju svoje šanse da postanu produktivni članovi društva ako im se pruži međunarodna zaštita u Bosni i Hercegovini. U selu gdje je nastanjen je upoznao Emiru. Njih dvoje sada žive zajedno sa njegovim sinom. Emira je već 19 godina dijalizni pacijent, i kako Adel tvrdi, on će joj dati jedan bubreg kako bi u boljem zdravlju mogli nastaviti zajednički život – ističe Vanes.
Kratki film koji su snimili o Adelu nastao je sa ciljem i da prikažu pozitivniji narativ ljudi koji traže zaštitu u Bosni i Hercegovini.
– Ovi ljudi nisu dobrovoljno napustili svoju zemlju i mogu pozitivno doprinijeti našem društvu. U medijskom prostoru se oni najčešće prikazuju kroz njihovu ranjivost, a nekad ih prikazuju i kao sigurosnu prijetnju. Međutim mi u UNHCR-u želimo pokazati da svako od njih donosi novu vrijednost u zemlju i svojim djelovanjem žele da doprinose boljitku lokalne zajednice i samim tim se oduže za solidarnost koju im zajednica pružila – pojašnjava Vanes.
A svaka priča s kojom se susretnu na terenu je jedinstvena na svoj način.
– Ne bih rekao da sve imaju sretan kraj jer je za te ljude koji trebaju zaštitu, regulisan status u nekoj zemlji je zapravo novi sretan početak. Jedno je sigurno, svi oni na svoj način doprinose našem društvu dokazujući da je njihova integracija ovdje svakako dodatna vrijednost – dodaje Vanes.
Trenutno, u Bosni i Hercegovini, samo stotinjak ljudi imaju status izbjeglice ili supsidijarne zaštite – neki su tu još od kraja devedesetih.
– Svi uživaju pristup obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, socijalnoj zaštiti i tržištu rada pod istim uvjetima kao i državljani Bosne i Hercegovine – dodaje Vanes.
Osim toga, izbjeglice se mogu naturalizirati nakon pet godina boravka u zemlji, ali…
– Ne postoji sistemska podrška izbjeglicama za snalaženje kroz složenu administrativnu strukturu zemlje, nedovoljan je proaktivan pristup u njihovom povezivanju sa tržištem rada ili razvojem vještina, i nedostaju resursi za omogućavanje njihovog punog uključivanja u bh. društvo. Zato UNHCR blisko sarađuje s Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice, te s organizacijama civilnog društva i izbjeglicama na izradi podzakonskog akta za bolju integraciju, te zajedno sa parterskom organizacijom Catholic Relief Services (CRS) provodi projekte integracije na općinskom nivou. Naravno, krajnji cilj je omogućiti pristup rješenjima i pomoći izbjeglicama s izazovima s kojima se suočavaju, kao što su učenje lokalnog jezika, podrška u priznavanju diploma, razvoj vještina, zaposlenje, pravna pomoć, psihosocijalna podrška i druge usluge koje će im pomoći da postanu aktivni članovi svojih novih zajednica – zaključio je Vanes.
