U naselju Bord kod Brčkog nana Munira napunila je 100 godina krajem prošle godine.
Rođena je davne 1921. godine, sa formalnim obrazovanjem nije imala dodira ali je sama naučila da čita i piše.
Udala se u 21. godini a kasnije kao majka rodila je devetoro djece, od toga danas četiri djevojke i tri sina dok je dvoje djece preminulo.
NEMA APETITA
Na pitanje šta najviše voli jesti nije znala pravi odgovor, jer kako kaže sada nema apetita.
- Jedam malo, nazor. Ali me ništa ne boli. Dobro pamtim i sve svoje obavljam, klanjam, sve u svemu nemam da me ko sikira, kaže Munira.
U to vrijeme kaže jela se proha, pšenica se mljela, žito.
Otac je imao jednu vodenicu koja je i danas „u životu“.
VRIJEME U KOJEM JE VLADALO POŠTOVANJE
Veliko poštovanje vladalo je u to vrijeme, otac je bio stub porodice i pitao se za sve. Munira kaže kako je za svaki izlazak iz kuće morala oca pitati za dozvolu.
- Gore je imao svoje odjeljenje, što vi danas kažete sobu. Valja njemu otići gore i reći odoh tu i tu. I ako ti dozvoli, kada se vratiš, opet da mu javiš se i kažeš došao sam.
Kada je došlo vrijeme udaje ni to nije smjela direktno reći ocu, već preko drugih članova porodice.
Nana Munira istinski je živi dokaz starobosanskog života, tradicije, običaja i zdravog života kakav se živio decenijama ranije.
Kako je izgledao život u njeno vrijeme, i vrijeme njene djece koji su također govorili pogledajte u videu OVDJE.