Ponos BiH i pravi genijalac: Admir Greljo ide stopama Alberta Einsteina!

Admir Greljo je sasvim običan genijalac.

Priča tečno, razložno, ali ga je jako teško pratiti, nekmoli razumjeti. A kako i neće, kada priča o česticama manjim od protona i neutrona, promišlja o tome kako je svijet nastao, šta je to što je dovelo do svega ovoga što nas danas okružuje. I iznad svega, govori kako želi ostaviti trag u nauci.

A nauka kojom se bavi nešto je sasvim novo.

Ona počinje onim što su naučnici pokrenuli u čuvenom Institutu CERN u Švicarskoj, gdje odabrana formacija naučnika cijepa neke najosnovnije čestice Univerzuma i istražuje do sada sasvim nepoznata područja nauke.

• Rođen sam 1989. godine u radničkoj porodici. Kada je rat počeo, protjerani smo iz naše kuće u Gacku, kao i mnogi drugi i dom smo našli u Mostaru.

U Gacko se nikada nismo vratili.

Roditelji i šira porodica su ostali u Mostaru, a ja sam krenuo dalje.

Nakon završene osnovne škole, srednju školu te Prirodno-matematički fakultet – Odsjek za fiziku – završio sam u Sarajevu”, priča Admir.

Naravno, PMF je završio sa Zlatnom značkom, kao najbolji student.

• Mene je odmah počela zanimati teorijska fizika visokih energija. Znao sam da to neću moći usavršavati u BiH, te sam odlučio ići dalje.

Fizika visokih energija je nauka koja se bavi pitanjima početka stvaranja univerzuma. Koje su osnovne čestice materije te kako one međudjeluju? Kako je izgledao univerzum neposredno nakon Velikog praska?

U inostranstvo sam otišao u potrazi za znanjem.

Na Univerzitetu u Ljubljani sam doktorirao 2014. godine. Predmet proučavanja moje doktorske disertacije je bio Higgsov bozon, misteriozna subatomska čestica koja se povezuje s postojanjem svojstva mase. Higgsova materija je otkrivena 2012. godine na CERN-u. U to vrijeme sam radio na Institutu Jožef Stefan, kao mladi istraživač, te studirao na Univerzitetu u Ljubljani.

Poslije doktorata, dodatno sam se usavršavao na postdoktorskim istraživanjima. Tokom prvog “postdoc-a” – tri godine na Univerzitetu u Cirihu – zanimao sam se za problem koji je povezan s generacijama elementarnih čestica. Naime, pored prve generacije čestica koja gradi našu svakodnevnu materiju, postoje još dvije generacije koje se pojavljuju u ekstremnim uslovima kakvi su sudari čestica na CERN-u.

Otvoreno je pitanje porijekla ovih čestica te njihova svrha.

Tokom boravka u Cirihu postavio sam temelje novoj (komplementarnoj) metodologiji proučavanja problema generacija čestica koristeći sudare na visokim energijama.

Poslije prvog postoktorskog istraživanja, godinu sam proveo u Majncu, u Njemačkoj, potom sam aplicirao na CERN te dobio njihovu stipendiju. U toj prestižnoj međunarodnoj laboratoriji sam radio dvije godine. Za mene je to bilo izuzetno važno. Od nekoliko stotina kandidata probrali su par nas. A, da napomenem, BiH nije članica CERN-a, te je izuzetno teško dobiti priliku”, priča Admir. Naravno da je za njega to bilo izuzetno postignuće i iskustvo o kojem je ranije sanjao.

Radio je s najboljim fizičarima današnjice, učio od njih, obrazovno dalje rastao.

Osim teoretskog znanja, dobio je priliku upoznati se s eksperimentima koji se izvode na CERN-u.

• Meni kao teorijskom fizičaru to je ogromno iskustvo”, ističe.

Tokom rada u CERN-u na postdoktorskim studijima, Admir je odlučio aplicirati za grant švicarske vlade, kako bi osnovao vlastitu istraživačku grupu.

Naravno da je uspio.

Grant na period od pet godina mu je dodijeljen i on sada vodi tim od dva doktoranta i tri postdoktorska istraživača na Univerzitetu u Bernu.

Ispituju porijeklo generacija elementarnih čestica na visokim energijama.

Admir sasvim razložno objašnjava šta on, zapravo radi i šta je to što njegova oblast naučnog zanimanja “proizvodi”.

• Dešavaju se jako zanimljive stvari u mojoj oblasti. Postoje određena dešavanja koja teorijska fizika ne može objasniti – devijacije između eksperimenta i teorije.

Eksperimentalci očitavaju nešto što nismo očekivali i što ima potencijal za neko veliko otkriće.

Pokušavam formulirati novu teoriju koja bi mogla objasniti ta nova mjerenja. Na to sam najviše fokusiran”, priča on.

Pokušava pojasniti konkretnije o čemu priča:

• Na CERN-u se mjere raspadi nekih teških čestica. Dešava se da se određeni raspadi ponašaju drugačije od pretpostavljenog.

Recimo, određeni mezoni se dosta manje raspadaju u mione, u odnosu na očekivanja prema standardnoj teoriji. Nadamo se da smo na pragu otkrića nove fizike.

Ovo je fundamentalna nauka na granicama spoznaje i – baš je teško predvidjeti šta bi to što otkrijemo moglo biti od praktičnog značaja za čovječanstvo.

Albert Einstein se bavio teorijskom fizikom i u Bernu je prije više od stotinu godina definirao teoriju relativiteta. Nije mogao zamisliti da će danas njegove jednačine biti npr. sastavni dio GPS-sistema.

Niti jedan aerodrom na svijetu bez ovog znanja danas ne može funkcionirati, a Einstein to nije mogao ni sanjati.

Drugi primjer je razvoj kvantne mehanike – razumijevanje ponašanja sitnih čestica i mikrosvijeta.

Ovo akademsko pitanje je dovelo do razvoje elektronike, tranzistora, poluprovodnika, itd. Da toga nije bilo, naš svijet ne bi izgledao kakav je danas”, profesorski objašnjava Admir.

Precizira da se radi o “high risk – high gain” pristupu istraživanjima gdje dosta tih istraživanja koje se finansiraju neće donijeti neki revolucionaran rezultat.

No, onaj koji stvarno uspije onda obično bude nešto veliko, kvalitativno drugačije, fundamentalno različito. Kako bi nam približio domete otkrića, navodi da je, zahvaljujući CERN-u ustanovljena hadronska terapija, koja se koristi za liječenje kancera, te u drugim segmentima medicinske fizike.

Iako to ne izgovara, Admir se (u dogledno vrijeme) ne kani vratiti u Bosnu i Hercegovinu. Budno prati šta se dešava u domovini, nerijetko se iznervira, ali ne odustaje.

• Nisam nikada bio politički angažiran i, općenito, ne vidim se u politici, mada sam radio i radim u jednoj nevladinoj organizaciji – Asocijacija za napredak nauke i tehnologije (ANNT) se zove. Jedan sam od njenih osnivača. Kroz to nevladino udruženje uglavnom okupljamo mlađe naučnike i istraživače porijeklom iz BiH koji su većinom na doktoratima ili postdoktoratima u inostranstvu, mada ih je dosta i na Univerzitetu u Sarajevu. Jako dobro poznajemo bh. ali i američki i zapadnoevropski akademski sistem.

Misija nam je uvezivanje, a vizija nam je BiH kao respektabilna država za bavljenje naučno-istraživačkim radom.

Možemo ponuditi nešto drugačije i već smo uradili nekoliko značajnih projekata, poput STEM kampove za učenike… Specijalizirani smo za prirodno-matematičke i tehničke nauke, te je naš prirodni interes Prirodno-matematički, Mašinski, Elektrotehnički fakultet, IT sektor, itd…

Neka velika vizija koju imamo je da BiH ustanovi Institut za prirodno-matematičke i tehničke nauke, poput Jožef Stefan Instituta u Ljubljani. Slične institucije imaju i Srbija i Hrvatska. Bosna i Hercegovina to nema. Još”, priča dalje Admir.

Pohvalio se i da su angažirani na lobiranju za ovu ideju.

• Kroz to smo upoznali kako stvari funkcioniraju, jasno nam je i koje su prepreke pred nama, ali i znamo ko smo, te se ne brinemo za konačni rezultat.

Odustati nećemo.

Ali, boli me da je izdvajanje za nauku u BiH stotinu puta manje od evropskog prosjeka”, kaže.

Admir je u svojoj glavi postavio i cilj povratka u BiH, ali ako se formira jedan ovakav institut. Do tada, bit će tamo gdje se može što bolje pozicionirati kao naučnik i ostvariti želju da ostavi svoj trag u modernoj fizici.

• Kroz nauku, usavršavanje i znanje koje sam stekao uvidio sam da mi – Bosanci i Hercegovci – ni po čemu nismo slabiji od bilo koga. Na CERN-u smo prošle godine ugostili značajan broj profesora fizike iz BiH koji su ovdje prošli obuku i bili odlični. Mi samo trebamo, kao i svi ostali, raditi stvari najbolje kako umijemo.

Nauka nikada ne daje instant rezultat, već zahtijeva marljiv i dugotrajan rad.

A to onda donosi stvarnu vrijednost”, poručuje Admir Greljo, mladić iz BiH od 32 godine čije ime svako u našoj državi može ponosno izgovoriti punim ustima.