Vijesti iz Fojnice i okoline
U pitanju su radnici koji su, preko firme bh. firme “SerbAz”, od 2006. do 2009. godine radili u Azerbejdžanu na velikim građevinskim projektima. Ovi radnici su, zapravo, imali status robova.
Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu presudio je četvrtak u korist 33 bh. državljanina koji su podnijeli tužbu protiv Azerbejdžana, navodeći da su žrtve trgovine ljudima i da ova država nije poduzela ništa da istraži krivična djela koja su prema njima počinjena.
U pitanju su radnici koji su, preko firme bh. firme “SerbAz”, od 2006. do 2009. godine radili u Azerbejdžanu na velikim građevinskim projektima. Ovi radnici su, zapravo, imali status robova. Jedan od njih je Seudin Zoletić, radnik iz Živinica koji je i podnosilac ove tužbe Evropskom sudu za ljudsta prava u Strasbourgu.
“Bili smo u jako teškoj situaciji. Bez novca. Bez hrane, Bez ičega“, govorio je Zoletić u svojoj ispovijesti novinarima.
Mnogi radnici, kako je Zoletić ispričao novinarima u dokumentarnom filmu “Izgradnja Bakua: Ropstvo u srcu Azerbejdžana”, živjeli su u lošim uslovima, radeći po 12 sati dnevno. Neki su i pretučeni, a jedan je radnik preminuo na njegovim rukama.
Na ovim projektima je bilo angažovano oko 700 radnika iz BiH, Srbije i Makedonije. Bh. državljani, njih 33 sa Zoletićem na čelu, tužili su Azerbejdžan. Sud u Strasbourgu je u četvrtak presudio u njihovu korist i naložio da im da se isplati po 5000 eura nematerijalne štete, dok je odštetni zahtjev za materijalnu štetu – odbijen.
“Sud je uzeo u obzir opći opis radnih i životnih uvjeta navedenih u parničnom zahtjevu podnositelja zahtjeva, kao i dodatni materijal na koji su se oslanjali pred domaćim sudovima i Sudom. Tačnije, pozvali su se na izvještaj (“ASTRA” izvješće) od 27. novembra 2009. koji su pripremile tri nevladine organizacije iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske u suradnji s Azerbajdžanskim migracijskim centrom (“AMC”). Ovaj izvještaj pruža detaljniji prikaz navoda koji se odnose na postupanje prema radnicima od strane Serbaza i sadrži dodatne informacije o potencijalnoj situaciji prisilnog ili obveznog rada i trgovine ljudima”, navedeno je u odluci Evropskog suda za ljudska prava.
Nadalje, navodi Sud, bila su prisutna i tri sastavna elementa trgovine ljudima.
“Činjenica da su podnositelji zahtjeva bili regrutirani u Bosni i Hercegovini, da ih je grupa dovela u Azerbajdžan od strane privatne tvrtke i da su se zajedno nastanili u za to predviđenom smještaju, koji navodno nisu mogli napustiti bez dopuštenja poslodavca”, navedeno je u presudi.
Tužilaštvo BiH je, podsjećamo, u julu 2014. godine podiglo optužnicu protiv bh. državljanina Bože Vučenovića, vlasnika firme “SerbAz”, i njegovih saradnika.
“Sud Bosne i Hercegovine je dana, 07. jula 2014. potvrdio optužnicu kojom se optuženi Božo Vučenović tereti za krivično djelo organizirani kriminal u vezi sa krivičnim djelom trgovina ljudima i krivičnim djelom pranje novca, a optuženi: Rade Ljubičić, Saša Lipovac, Safet Turanović, Rasim Turanović, Nenad Tatić, Slaviša Kojić, Zoran Dmitrović, Zoran Kalajdžić, Novak Ćirić, Nedeljko Vučenović i Miroslav Vučenović za krivično djelo organizirani kriminal u vezi sa krivičnim djelom trgovina ljudima, a optuženi Milan Vučenović za krivično djelo organizirani kriminal u vezi sa krivičnim djelom pranje novca”, navedeno je na stranici Suda BiH.
Svi optuženi su, pravosnažnom presudom iz aprila ove godine, oslobođeni odgovornosti.
Isti sud, Sud BiH, pravosnažno je osudio Božinog brata Srpka Vučenovića na godinu dana zatvora zbog pranja oko dva miliona maraka nastalih trgovinom ljudima u Azerbejdžanu.
Proglašen je krivim što je od septembra 2008. do maja 2013. na svoje račune, otvorene u nekoliko banaka u Republici Srpskoj, primio novac u iznosima od oko 730.000 američkih dolara i 512.000 eura, pribavljen izvršenjem krivičnog djela.
Novac mu je, prema presudi, uplaćivan od off-shore kompanija s Novog Zelanda, Paname i Velike Britanije, njegove braće Bože i Milana Vučenovića, kao i njima poznatih osoba iz Azerbejdžana. Srpko Vučenović je po nalogu brata Bože kupovao nekretnine i opremu u BiH iako je mogao znati da novac potiče od krivičnog djela, navodi se u obrazloženju presude.
Za razliku od bh. vlasti koje su uradile kakvu-takvu istragu u ovom slučaju, pravosuđe u Azerbejdžanu nije poduzelo ništa. Upravo to je bio razlog da Evropski sud za ljudska prava presudi u korist 33 bh. državljanina koji su, preko Vučenovićevih kompanija, bili angažirani u Azerbejdžanu.
