Vijesti iz Fojnice i okoline
Prethodne sedmice, top tema bosanskohercegovačkih medija je bio famozni non-paper slovenskog premijera Janeza Janše.
Zanemarivši činjenicu da niko još uvijek nije vidio kompletan sadržaj istog, ipak se zna da lajtmotiv ovog non-papera je pokušaj “mirnog rješavanja bh. odnosa” odnosno mogućnosti disolucije Bosne i Hercegovine po etničkim principima i linijama.
Piše: Harun Pašalić
U vrijeme kada je svijet uzdrman korona krizom i potencijalnim ratnim megasukobom Rusije i Ukrajine na globalnom planu te unutardržavnim sukobom u Crnoj Gori na regionalnom planu, ovaj non-paper za strane zvaničnike i ne predstavlja “stvar koja se mora hitno rješavati”.
Upravo iz ovih razloga su pristigle i blage reakcije stranih ambasada (najjačih i najuticajnijih država) na famozni non-paper pa je izostanak jake i odlučne reakcije na očuvanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta Bosne i Hercegovine (koje se ugrožava non-paperom) otvorilo vrata lokalnim mešetarima, otvorenim i latentnim neprijateljima BiH da ponovo otvore Pandorinu kutiju u kojoj će se govoriti o “igri razlaza”.
Naravno, kao i obično, u tome prednjači RS i njihov ekonomski poljuljani suveren Milorad Dodik (o njegovoj vladavini govori i najnovije zaduživanje RS-a) dok HDZ-ov Dragan Čović mudro se ne očituje očekujući da drugi završe posao za njega.
S treće strane, probosanski blok predvođen Bošnjacima se nalazi u pat poziciji s nemogućnošću da diplomatski adekvatno odgovori na podlost pojedinih zapadnih zemalja i njihovim “historijskim rješenjima o nama bez nas”.
Iz ovakve situacije su se razvila tri narativa.
Prvi narativ je Dodikov kojim se traži “mirni razlaz” ne spominjući rat kao bilo kakvu opciju. S ovakvim narativom se da uvidjeti Vučićev uticaj na Dodika i usvajanje njegove igre riječi kojima se govori lijepo (što stranci vole čuti), a radi suprotno.
Drugi narativ se da iščitati iz HDZ-ove šutnje, ali istovremeno i pokušajem trasiranja novog izbornog zakona čime bi se cementirale etničke podjele.
Treći narativ dolazi od strane probosanskih stranaka koje ističu da rješenja iz non-papera ne dolaze u obzir pa makar morali ustavni poredak, suverenitet i integritet braniti oružjem.
Da se uvidjeti da je došlo do totalnog zaokreta u pogledu narativa jer su, do sada, predstavnici iz RS-a medijski “zveckali oružjem”, a probosanske stranke su mir i stabilnost (do sada podržavano od Zapadnih zemalja) plaćale političkim ustupcima.
Nažalost, ovdje se dalo, po ko zna koji put, iščitati impotentnost bh. politike na međunarodnom planu i nemogućnošću da probosanski blok da odgovarajuću osobu ili osobe koje bi na međunarodnom planu mogli istupiti po ovom pitanju i za razgovor pronaći adekvatne predstavnike Zapadnih zemalja.
Kao što svaki uspjeh dolazi iznutra, tako i svaki neuspjeh.
Mržnja i neprijateljstvo dojučerašnjih stranačkih istomišljenika su doveli do intimnog antagonizma ne samo među političarima nego i među narodom iz reda probosanskog korpusa.
Medijskim aferama, stvarnim ili izmišljenim, optužnicama, opravdanim ili montiranim te (ne)svjesno svođenje interesa BiH u uski krug Sarajevskog Kantona, probosanska politika je svedena na lokalni nivo s nemogućnošću da učini bilo što na međunarodnom planu.
S ovakvom razjedinjenošću, oni koji vole Bosnu i Hercegovinu, su lahak plijen Zapadnim mešetarima, desničarima iz redova EU te onima kojima je slabljenje BiH “spiritus movens” političkog djelovanja u Bosni i Hercegovini.
