Tako se seminarski rad može “kupiti” za 20 maraka, magistarski ili diplomski od 100 do 250 maraka, istraživački i maturski radovi koštaju po 30 maraka, a eseji na bosanskom ili engleskom jeziku su 20 maraka.

Po dogovoru rade se i prezentacije, te prevode radovi.

Ako ukucate naziv teme na poznatom internet oglašivaču moguće je da u ponudi ima već urađenih radova na tu temu, neki od njih koštaju 19,90 KM.

– Na vama je da kažete temu i ne brinete – jedan je od promotivnih slogana.

FOTO: Facebook

– Bavimo se izradom radova već godinama, te je kroz naše ruke prošlo više od 1.000 radova. Uvjerite se sami – poruka je drugog “prodavača”.

FOTO: Facebook

Na Facebooku ispod objava moguće se i cjenkati, te na oglašenih 30 maraka za seminarski rad, “kupac” nudi 20, a dobija odgovor da se javi u inbox kako bi se dogovorili za cijenu.

Profesorica Maida Čohodar-Husić, prorektorica za kvalitet na Univerzitetu u Sarajevu ističe da je taj problem prisutan, te da je takvo postupanju potpuno neetično.

– Oštro osuđujem takvu praksu, na kraju to je kažnjivo djelo. Cijelo društvo, svi nadležni organi i institucije trebaju pomoći u sprečavanju i sankcionisanju tih radnji. Konkretno šta mi kao profesori i asistenti možemo uraditi, insistiram na kontinuiranom radu sa kandidatom. Mentor je taj koji kaže temu i kada vama kandidat kontinuirano donosi urađeno i kada vi razgovarate, kada ga uvedete u detalje, vi možete razumjeti je li on to plagirao ili nije, ili da li je to njemu neko drugi radio – kaže Čohodar-Husić, te dodaje da treba spriječiti i studente da “konzumiraju” te usluge.

Čohodar-Husić smatra da profesor može uočiti ukoliko studenti predstavljaju nešto kao svoj rad a ustvari nije.

– Nisam srećom bila u situaciji da osjetim da to studenti rade, a mislim da se može osjetiti, onda postoje etički savjeti na univerzitetu, postoje nadležne institucije i mislim da bi to apsolutno trebalo sankcionisati. Najviše što možemo jeste kontinuirano raditi sa kandidatom i da u etapama njegovog rada kroz razgovor vidimo da li je on to uradio, to je kao ono je li pročitao knjigu ili nije. Vi kroz par detalja možete shvatiti je li to istina ili nije – kaže prorektorica za kvalitet.

Pojasnila je na koji način se Univerzitet u Sarajevu suočava sa tim problemom.

– Svjesni da, kako bismo očuvali kredibilitet UNSA kao najstarije i najbolje visokoškolske institucije u BiH, a svjesni i pošasti plagijarizma, sproveli smo čitav niz radnji sa prvenstvenim fokusom da spriječimo njegovu pojavu. Posljednjih 4-5 godina intenzivirali smo organiziranje okruglih stolova čiji je cilj zapravo podizanje informacijske pismenosti, šta je to plagijarizam, kako ispravno citirati tuđi rad, da zaista i nastavnici, asistenti i sami studenti preko svojih nastavnika i asistenata shvate šta je to plagijat. Vjerujte da je dosta plagijata nastalo iz neznanja. Ljudi bivaju zatečeni da se ne treba raditi na takav način, već im pojašnjavamo koji je ispravan način za citirati tuđi rad – pojašnjava sagovornica.

Ističe da osim preventivnih radnji u smislu upoznavanja sa ispravnim načinom citiranja preporučuju nastavnicima i asistentima da “prilikom izrade završnih radova, projektnih zadataka, intenziviraju kontakte sa studentima kako bi ti radovi bili rađeni sukcesivno”.

– Mentorov zadatak je da vodi svog kandidata koji treba da odgovori na postavljene zahtjeve, a u razgovoru vi možete zaista shvatiti je li to student ispravno radi. Konačno smo prije četiri godine nabavili softver za detekciju potencijalnog plagijarizma. Počeli smo ga koristiti u januaru 2018. godine, a predmetom provjere su sve doktorske disertacije koje se brane na UNSA, zatim svi naučni i stručni radovi koji se planiraju publikovati u žurnalima čiji je izdavač UNSA, zatim postoji i treća varijanta na poseban zahtjev Senata. Od tada smo provjerili oko 310 doktorskih disertacija, od toga 30 je manje ili više korigovano, provjerili smo preko 1.000 naučnih i stručnih radova, 50 je korigovano, četiri su odbijena. Nas raduje činjenica da niti jedna doktorska disertacija nije vraćena – zaključuje prorektorica Čohodar-Husić.

Senada Salihović, direktorica Treće gimnazije Sarajevo ističe kako početkom školske godine njihovi učenici biraju teme za maturske radove i da zajedno sa profesorima rade na tim radovima.

– Tokom izrade tih radova gdje god profesori uoče da je plagijat, oni djeci skrenu pažnju, traže da navedu fusnote, sve što je potrebno, ukoliko koriste tekstove koji nisu njihovi. Tako da se to izniveliše i profesor ne prihvata taj rad dok sve to ne provjeri. Tako da do sada nismo imali neke ekstremne slučajeve. Puno se radi na tome jer ih pripremamo za fakultet kada ih čeka mnogo seminarskih radova – kaže Salihović.

Smatra da treba da se probudi svijest kod mladih ljudi, da rade sami, jer “radeći te radove ustvari rade na sebi”.

– Ne podržavam tu praksu “kupovine” radova. Činjenica je da čim to neko stavlja u oglase da to nekoga i zanima, svaka roba ima svoga kupca što kažu. U Treću gimnaziju se upisuju izvrsni učenici i kada primite takvu djecu samo nastavljate njegovati, graditi,a naši učenici upisuju renomirane fakultete kako u BiH tako i van BiH – zaključuje direktorica Salihović.