Vijesti iz Fojnice i okoline
Stara je izreka da šta je zapisano, to ostaje, toga se drži i 61-godišnji penzioner Salem Merdžanić Tane, 60-postotni RVI iz Fojnice. Za njega kažu da je živi kompjuter. Živi sa suprugom Feridom, sinom i snahom. U svoje rokovnike, a osam ih je napunio, bilježi kad je ko rođen, kad je ko umro, kad se ko oženio, rastavio, bilježi vremenske prognoze, temperature… Sve to Tane vrijedno evidentira 40 godina.
– Počeo sam davno prije Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Volio sam sijela i na tim sijelima bi se nekad u priči potegla neka tema ili događaj i onda nagađanje kad je to bilo. Jedne prilike na Ragolskoj ćupriji u MZ Prokos bilo je nekoliko starih ljudi, a bio je 28. april i pao je veći snijeg. E, oni raspredaju da nije nikad pao ovoliki snijeg na kraju aprila, onaj ovako, onaj onako i svak hoće da je u pravu. Odlučim da počnem pisati neke stvari i to radim i sada – rekao je Merdžanić.
Salem ima i pet ordena koja je dobio dok je bio na odsluženju vojnog roka u Crnoj Gori.
– Ove ordene sam dobio kao vojnik, bio je zemljotres jak 15. aprila 1979 godine. Učestvovao sam u spašavanju ljudi, preko stotinu sam ih spasio pa čak i Momira Bulatovića i njegovu porodicu, goste u hotelu u Budvi, Ulcinju i Baru. Najdraži mi je orden za hrabrost od pokojnog Josipa Broza Tita, a uručio mi ga njegov izaslanik Nikola Ljubičić, general one armije. Vlasnik sam i značke primjeran vojnik, imam ukupno pet odlikovanja – kaže Salem.
Pohvalio nam se da je u Ulcinju dobio dobar komad zemlje kao zahvala što je spašavao ljude od zemljotresa.
– To je kod Velike plaže u Ulcinju gdje se dijeli plima i oseka. Zemljište mi je dao Momir Bulatović, Slavica i Mira Brajović. Nakon 10 godina od zemljotresa odem u Ulcinj da vidim šta mi je sa zemljom, odem u njihovu općinu, pitam, kažu mi zemlja sama sebe pojela. Kažu mi niste plaćali porez i dažbine, šta ću vratim se vidim piši propalo – kaže Salem.
Pričao nam je da je bio od pomoći i kad je 1977. godine poginuo Džemal Bijedić, njegova supruga Razija i čest članova posade.
– Radio sam na brdu Trebac kad je nešto puklo, proveo sam gore deset dana sa radnim kolegama i sakupljali dijelove aviona. Išao sam desetak puta i na Memorijalni pohod „Džemal Bijedić“. Dobar čovjek, državnik i političar, cijeli svijet ga je cijenio – prisjeća se Tane.
Avaz.ba
