fbpx
Ponedjeljak , 4 Novembra 2024

Emotivna priča iz Sapne: Kako je Sajma velikog srca postala majka migrantima

U kući Sajme Junuzović u mjestu Vitinica, općina Sapna, prije nekoliko dana, plakalo se iz sveg glasa. Plakala je Sajma, plakali su migranti iz Afganistana i Iraka, koje je ugostila u svojoj kući.

Suze su kod svih prisutnih počele teči nakon što je jedan od mladića izvadio majčinu sliku i pokazao je. Majku nije vidio godinama, a osjetio je toplinu doma, kod Sajme je osjetio majčinu nježnost, emocije su proradile…

Takve scene u kući ove nesebične žene su svakodnevnica. Iako živi sama, jer su joj muž i troje djece rasuti po bijelom svijetu, Sajma bez imalo suzdržavanja otvara vrata brojnim migrantima koji preko Srbije dolaze u našu zemlju.

Među prvima koje sretnu kada dođu u BiH su Sajma i njene komšije u ovom mjestu na istočnoj granici BiH. Raširenih ruku gotovo svakodnevno dočekuju gladne, promrzle, umorne… nesretnike koji se naše države nerijetko domognu i plivajući preko Drine. Neki, kako nam pričaju, nažalost, krenu sa srbijanske, ali ne dođu na bosansku stranu, voda ih odnese.

„Puno sam emotivna za mojom djecom koja žive daleko. Kako god je meni teško, tako je svakoj toj majci žao njene djece, kada vidim migrante, stavim se u položaj njihovih roditelja. Puno njih dođe i pokazuje mi slike svojih majki, poljube me u ruku ili čelo…, zamisle da sam njihova majka. Plaču oni, plačem ja…“, kazala je Sajma Junuzović u razgovoru za Radiosarajevo.ba.

Ova skromna žena velikog srca kaže nam da se ni malo se ne boji neznance pustiti u svoj dom. Daje im sve što može, nahrani ih, da im im odjeću svoje djece, ustupi im kupatilo da se okupaju… Kako kaže, problema nije nikada imala niti o tome razmišlja. Jednostavno, vodi se srcem, ne može okrenuti glavu na rijeku nesretnika koji gotovo svakodnevno marširaju pored njene kuće.

„Sve što je u mojoj moći, ja uradim. Nekad ih bude manje, nekad po nekoliko grupa dnevno prođe. Odemo u pekaru kupimo im da jedu, kupimo im veš da se presvuku, dam im kupatilo da koriste. Moja djeca kažu: “Mama, daj im sve naše, ako treba, još ćemo poslati”, kazala nam je Junuzović.

Na našu konstataciju da nije ni finansijski lako izdržati tolike izdatke, kaže da ni to nije problem, da se njoj vraća onoliko koliko daje.

 

Pročitajte i ovo

Povratak u prošlost: Posjeta napuštenom selu Klisura, oazi sjećanja i tradicije

U društvu Mušana Klisure, s prelijepim jesenskim suncem koje je milovalo krajolik, posjetili smo selo …