I na kiši i na vjetru Fojničanin Šefik Turko vozi svoj bicikl

U Fojnici možete sresti čovjeka koji vozi bicikl po vjetru, kiši, snijegu i kad su velike vrućine, vjeruje samo u to prijevozno sredstvo, a vozi ga od svoje sedme godine. 

Sedamdesetosmogodišnji penzioner Šefik Turko već je 30 godina u penziji, ali se ni danas ne odvaja od svog ljubimca. Bicikl vozi već 71 godinu, živi s kćerkom i unukom. Ovaj vitalni rođeni Fojničanin voli šalu, a po zanimanju je visokokvalificirani stolar. 

– Kad sam naučio voziti bicikl, glavna ulica u Fojnici nije bila asfaltirana, bio je makadam. Bilo je nas šest jarana koji smo kao momci imali svoje bicikle, volili smo provozati se i po 25 kilometara dalje od Fojnice u potrazi za curama. U koloni bismo krenuli u popodnevnim satima do Duhra u općini Kiseljak, ali smo to radili samo nedjeljom, kad ne radimo. Tu smo imali jednog prijatelja i, kad uvečer dođemo, on nas rasporedi: “Ti ašikuj s onom curom”, drugi s drugom i tako svima nađe djevojke s kojima ćemo ašikovati – prisjeća se Šefik Turko davnih vremena.

Potom nastavlja svoju priču.

– Meni je taj prijatelj pokazao i gdje su merdevine i popnem se do prozora i pričam s njom kroz prozor, a mrak i ne vidim je tako. To je bilo ašikovanje zvano pendžeranje. Dok sam sa njom pričao, dolazi neki momak i pita ko sam i da siđem sa merdevina, jer je to, kaže, njegova djevojka. Siđem i onda on nju zove, s kim će pendžerati, s njim ili sa mnom. Bogami, ona reče sa mnom, a taj ode. Poštovala se riječ, nekad bi znale cure reći ni s jednim. Ja ponovo na merdevine i ašikuj do dva poslije ponoći, tako i moji jarani i nađemo se na jednoj raskrsnici i krenemo kući u Fojnicu – prisjeća se ovaj penzioner.

Ispričao je i jednu zanimljivu anegdotu iz davnih vremena.

– Tako, jedne prilike, krenemo u koloni, ovaj prvi ima svjetlo na biciklu, a mi za njim i na ulazu u Fojnicu zaustavi nas milicajac. Prvog propusti, jer ima svjetlo, a nama svima odvrne ventile na gumama, ispuše gume i baci ventile. Tada je milicija imala samo jedan auto i milicajci su išli biciklom. Tada su bicikli bili marke Rog, Lasta i Partizan. Išli smo u grupi i u Travnik, tamo je teže bilo pronaći curu. Tada je autobus saobraćao u 6 ujutro za Sarajevo, a vraćao se u 18 sati nazad, u Fojnicu. Danas mladi slabo vole zanate, a i odoše, brate, vani. Ostat ćemo za koju godinu samo mi, stari – kaže Šefik Turko.

Avaz.ba