Vijesti iz Fojnice i okoline
Biti bolestan nije sramota
Teške temperaturne oscilacije mogu negativno da djeluju na potpuno psihofizički zdravu osobu, a poseban problem donose hroničnim bolesnicima, kako odraslima tako djeci i omladini.
Uočavam da je kod omladine koja ima neko od hroničnih oboljenja skoro pa redovna akutizacija, pogoršanje osnovne bolesti više izraženo kako nam je manje sunčanih dana.
Posebno bih istaknula one koji imaju astmu ili pak neko od psihičkih oboljenja.
I jedno i drugo oboljenje zahtijevaju medikamentoznu terapiju.
O oboljenjima fizičke prirode i djeca i roditelji lakše i bez velikog zazora govore o svojoj poteškoći.
E, gdje nam je problem?!
Kod psihičkih bolesti i njihovog tretiranja na adekvatan način!!!
Mladima je teško govoriti o psihičkom stanju, a samim tim njihova patnja traje duže i postaje intenzivnija.
Ističu mi da se stide otići psihijatru, boje se kako će reagovati njihova okolina te nemaju podršku od roditelja koji im nerijetko govore: „Nije ti ništa. Trzni se malo. Hoćeš li da nam se smiju? Šta praviš budalu od sebe?“
Hoćemo li osobi koja slomi ruku, nogu govoriti, de se trzni, proći će ili ćemo imobilizirati i hitnu pozvati.
A kad se duša slomi, tad mnogo više boli i mnogo se više pati i teže zacjeljuje.
Zato dragi roditelji, čim uočite da vam dijete ima čestu potrebu za izolacijom, da ima bezrazložan strah, da je potišteno, tužno, ne spava ili se stalno žali na bolove u stomaku, glavobolju čiji uzrok nije organske prirode, bez odlaganja otiđite na ljekarski pregled.
Razumijem roditelje da je teško prihvatiti problem, ali neprihvatanjem nećemo riješiti problem, samo ga možemo produbljavati.
Pravovremenim djelovanjem olakšat ćemo tegobe djetetu, a i samima sebi.
Zdravlje i sreća naše djece su ispred svih komentara, a pogotovu onih zlonamjernih.
Biti bolestan nije sramota.
