Haris Zulum: Glas duša šehidskih čuo se svijetom

 

Za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu (1991.-1995.), pored zločina protiv mira i sigurnosti čovječanstva, na okupiranim područjima i opsjednutim gradovima izvršeni su brojni zločini nad civilnim stanovništvom, uključujući i genocid nad Bošnjacima.

 Velikosrpski agresor je u i oko Srebrenice jula 1995., uz učešće srpskih formacija iz Bosne i Hercegovine, u toku jedne sedmice likvidirao i zatrpao u masovne grobnice na hiljade zarobljenih Bošnjaka; na stotine živih zakopao; muškarce, žene i dječake sakatio i klao; djecu ubijao pred očima majki; natjerao djeda da pojede džigericu svoga unuka; silovao žene i djevojke; deportirao oko 30.000 ljudi, uglavnom žene i djecu, priredio scene dostojne Danteovog Pakla. 

O tome postoje brojni dokazi, među kojima i masovne grobnice, koje je pokrila trava, a zvijeri raznijele kosti. To su, prema ICTY-u “scene iz pakla, napisane na najmračnijim stranicama ljudske historije”

Srebrenica i samo Podrinje imalo je većinu bošnjačkog stanovništva. S jedne strane kao „sigurna zona“, a s druge to je područje od “ogromne strateške važnosti» za velikosrpsku ideologiju, politiku i praksu koja se njeguje stoljećima protiv Bošnjaka muslimanske vjeroispovijesti. 

Stoga je, u skladu sa formiranjem “velike Srbije”, etnički čiste srpske države, “eliminiranje rijeke Drine kao granice između srpskih država” jedan od strateških ciljeva srpskog naroda. U skladu sa „srpskim“ (čitaj četničkim) velikodržavnim projektom bio je i plan “da će na području 50 km od rijeke Drine sve biti srpsko, čisto srpsko”.

Bošnjaci su stoljećima doživljavali krvave scene brojnih genocida kako u BiH, tako u Srbiji, Crnoj Gori i Sandžaku, kakve ne možemo pronaći ni u filmskim scenama, jer čovjekov pa čak i životinjski um jednostavno ne može pojmiti takvu niskost pokvarene duše i zla. 

Razlog tome je četnička ideologija koja je zadojena mržnjom protiv drugog i drugačijeg. Lijek za to jeste pomoći ljudima da shvate istinu ako žele ili da jednostavno nastave izgrizati sebe u toj mržnji. Bošnjaci i svi dobronamjerni građani uvijek će slobodno živjeti, dok će mrzitelji sami sebe da izgrizu.

Gdje nema prave pameti i svijesti tada zlo upravlja i vodi čovjeka, i ono dođe po svoj hesap (račun) – upropasti čovjeka i čovječanstvo.  Allah dž.š. je Svjedok, historija nam kazuje, ona je svjedok, svjedoci su ljudske duše i kosti, bogomolje hrišćanske i muslimanske biće svjedoci. 

Ko je njih palio a ko čuvao? 

Bošnjaci nisu tijela, to su duše, prevazišle već davno tjelesni oklop uz stalnu borbu sa sobom i drugim neprijateljskim iskušenjima koji nam nudiše lažnu ljubav a pravu bol. 

Bošnjaci su već odavno upoznali historiju, oni su odavno upoznali bol, ali oni su odavno upoznali dobrotu koju kroz stoljeća nose i zlu prkose…

SREBRENICA

Srebrenice, majko svih naših šehida,

jecaj tvoj mi para srce,

ubijaše tebe bez imalo stida,

zamračiše krvlju zlaćano ti sunce.

Ubijaše sve od reda,

kao da su stoka, janjci,

iz trbuha izvadiše

nerođeno dijete majci.

Šta si kome kriva, Srebrenice mila!?

Vrisak tvoj je odjeknuo

na sve strane svijeta,

ubijaše tvoju djecu

a čulo se samo “ŠTETA”.

Bez savjesti i bez stida,

ti za ljudskost nisu znali,

sve što im se na putu našlo,

palili su redom, klali…

Zar vas nije sramota svijete,

džaba palite svijeće,

srebreničke šehide,

niko vratiti neće.

                                                

   (Haris Zulum, iz knjige Đulistan aška)