Senid Ramić: Ne sjećam se svoga oca, ali se sjećam zatvorenih vrata onih od kojih sam trebao pomoć!

O ratu ne znam toliko, imao sam samo dvije godine, kada si ti poginuo, ali u jedno ne sumnjam, da si se borio kao lav zajedno sa svojim saborcima  na ratištu za svoju domovinu kako bi se sada bez straha zvali Bošnjacima i pisali bosanskim jezikom.

 

Kaže mama kada si krenuo zadnji put na ratište stao si u bašti i okrenuo se prema nama kao da si osjetio da nas zadnji put vidiš. Kažu isto tako, da si srcem i dušom volio svoju domovinu, i da si jedan od prvih stao na branik da je braniš. Bilo ti je teško ostaviti me, ali šta ćeš, morao si.

 

Ne poznajem strah koji si osjetio boreći se, a ni radost kada dobijete bitku. Sjećam se samo brojnih zapečaćenih vrata na koja smo ja, sestra i mama udarali kao podstanari kada smo tek došli u Fojnicu i započeli život bez tebe, paketa sa hranom koje smo dobivali za preživljavanje. Sjećam se prve vožnje biciklom kada nije imao ko da me sačuva od pada, prvog pitanja gdje je moj otac i zašto ga nemam kao druga djeca. Sve bi bilo mnogo lakše da si ti bio tu.

 

Znam da si jedva koračao mokrim i teškim vojničkim čizmama, da te obuzimala čežnja i strah za porodicom, znam da si svoj život dao da bi svima bilo bolje, ali nažalost nije tako babo moj. Kao što se u narodu kaže “ogrija se onaj ko je bio najbliže vatri.”

 

Ako mene pitaš rat, odnosno borba nije još završila, ima ih mnogo babo moj koji se bore za što udobniju stolicu i fotelju, a ima i nas djece poginulih boraca koji se borimo za bolje sutra.

 

Ostasmo mi jedan drugog željni za čitav život, nije to ta domovina za koji si se ti srcem i dušom borio.

 

Rata se ne sjećam, ali poslijeratne situacije svakako, jer još uvijek živimo u zemlji od rata neoporavljenoj, posljedice se osjete još uvijek i mnogo godina poslije pa je sve veći broj onih koji napuštaju svoje najmilije i odlaze u tuđinu! 

 Ja kao momak sa 25 godina, znam da ste bili najbolji borci, što je naša domovina imala! Najveći sinovi Bosne, zlatni borci naše domovine!

 

„I ne recite za one koji su na Allahovom putu poginuli:“Mrtvi su!“ Ne oni su živi, ali vi to ne znate.“