Na Međunarodnoj konferenciji pod nazivom “Prvi svjetski rat i Bosna i Hercegovina: Neispričane priče” održanom na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, javnosti su, između ostalog, prvi put u ovoj formi predočene neispričane priče bosanskohercegovačkih vojnika – zarobljenika u Prvom svjetskom ratu.

Posebnu pažnju privuklo je pet priča o ljudskim sudbinama, tačnije o pet zarobljenika koji su, svaki od njih, proživjeli svojevrsnu odiseju na dva kontinenta, prije nego što su se ponovo vratili kućama. Riječ je o Ivi Jozipoviću iz Bistrice kod Fojnice, Ivanu Čubelji iz Crnića kod Fojnice, Nikoli Štarferu iz Sarajeva, Avid Krajišniku iz Travnika te Nikoli Božiću Milivojeviću iz Bosanske Gradiške.

Ivo Jozipović

Mobilisan je 15. januara 1915. godine i upućen na obuku u Budimpeštu, a zatim i na istočni front u Galiciji. Zarobljen je kod Ternopila u današnjoj Ukrajini, a zatim transportovan u Kijev, a odatle u Ivangorod (2 mjeseca) i Jekaterinburg, gdje ostaje do jeseni 1917. godine. Odatle je prebačen u Omsk, gdje ga zatiče ruska revolucija. Iako je bio izložen boljševičkoj agitaciji, odbio im se pridružiti pa je raspoređen na težačke poslove u polju. Godine 1918. Omsk ponovo zauzima Bijela armija, a njega i druge zarobljenike transportuju u Pavlodar (kaže da je u Sibiru, to mjesto postoji u Kazahstanu) gdje ostaje do maja 1920. godine. I tu je bio nagovaran da se priključi boljševicima. Ljeti je vrijeme provodio obrađujući zemlju za jednu Kozakinju, i za to je bio plaćen, ali je zime provodio u logoru sa ostalim zarobljenicima. U logoru je dobivao samo komad hljeba i šolju supe dnevno

U maju 1920. godine pobjegao je iz Pavlodara i mjesec dana pješke putovao prema Omsku. Na putu je još jednom uhapšen i predan na rad jednom Kozaku, ali je istu noć ponovo pobjegao i nastavio put. U Omsku se prijavio u zarobljenički logor gdje ostaje do jula ili augusta 1920. godine kada započinje njegov povratak kući preko Petrograda, moremo do Njemačke, zatim vozom preko Beča do Maribora, gdje je zadržan u karantinu 8 dana te preko Zagreba, Bosanskog Broda i Visokog stigao kući 10. oktobra 1920. godine.

Putanja Ive Jozipovića

Ivan Čubelja

Ivan Čubelja je mobilisan odmah na početku rata i upućen u Beč na obuku, gdje ostaje naredna tri mjeseca. Nakon toga odlazi na front u Galiciju i nakon četiri mjeseca biva zarobljen negdje na Karpatima, početkom 1915. godine. Odmah je transportovan u Taškent ( Uzbekistan) gdje je bio u logoru narednih šest mjeseci ( 5000-6000 zarobljenika, od toga oko 300 Bosanaca). Odatle je premješten u logor u Samari u kojem ostaje samo dva mjeseca. Iz Samare je dalje deportovan u logor u Omsku i tu ostaje narednih godinu dana. U početku je bio dodijeljen nekom ruskom težaku kome je obrađivao zemlju 4 mjeseca samo za hranu i 3 rublje mjesečno. Nakon što je dobio tifus smješten je u bolnicu i tu ostaje narednih osam mjeseci – tri kao bolesnik, a nakon što je ozdravio još pet mjeseci kao radnik.

Ruska revolucija ga zatiče u logoru u Astrahanu. Nakon što je revolucija buknula logor je bio stavljen u potpunu izolaciju, a logoraši punih šest mjeseci nisu izlazili nigdje van kapija logora. Nakon devet mjeseci rada na kopanju kanala premješten je u Čerepovac. Dalje ga transportuju u Petrogard, potom Omsk. Njegov povratak kući počeo je 21. augusta 1920. godine i put ga je vodio preko Saratova, Petrograda, Njemačke, Beča, Maribora, Zagreba, Bosanskog Broda i Visokog do Fojnice, u koju stiže nakon dva i po mjeseca, 5. decembra 1920. godine.

Putanja Ivana Čubelje

(radiosarajevo.ba)