Vijesti iz Fojnice i okoline
Danas se navršava godinu dana od iznenadnog odlaska Sanje Trogrančić na Onaj svijet. Tek kada nas neko napusti sa ovog prolaznog svijeta, uvidimo koliko nam je bio drag i koliko je bio dio našega života.
Sanja je bila jedna od takvih osoba. Zajedno sa svojom pokojnom majkom, doktoricom Jelenom, i ocem, Dragutinom, bila je na službi svih stanovnika Fojnice i motiv blagosiljanja u molitvama i dovama i katoličkog i muslimanskog stanovništva Fojnice.
Osim što je u svojoj apoteci bila profesionalna i ljubazna, njena želja da pomogne drugima činili su njenu apoteku otvorenom 24 sata. Naročito je bila osjetljiva i pažljiva prema maloj djeci. Kada u fojničkom domu zdravlja zafali bilo šta, u Sanjinoj apoteci je uvijek bilo i nikada nije manjkalo.
Prošle godine, u martu, u čitavoj Bosni i Hercegovini je nestalo specifičnog vitamina D3 koji je za autora ovih nekoliko redaka veoma bitan i nezamjenjiv. Teta Sanja, nakon dva dana, dolazi mi do kuće, zvoni i kaže:“Evo ih, momčino, nema da fali!“
Nažalost, Sanja je oboljela od najgore bolesti i ponovo nas navela da se zapitamo, zašto oni koji su dobri umiru mladi!?
Treba i kazati da je Sanja, osim ljudi, jako voljela i životinje. Nemoguće je bilo vidjeti u gradu bez svoga psa Bonija.
Iza Sanje je ostao njezin suprug Davor-Dado, brojna porodica i još brojniji i neutješni njeni sugrađani.
Počivala u miru, naša Sanja!
