Bosna i Hercegovina je zemlja paradoksa i to, haman, u svim njenim segmentima. Jedan od dokaza za ovu konstataciju je i Udžbenik za islamsku vjeronauku za 4. razred osnovne škole.
U jednoj od lekcija u kojoj je predviđeno da se djecu uči porodičnom stablu, umjesto slike očevog oca to jeste slike dede, postavljena je ilustracija Pape.
Paradoks je višestruk, je li Papa dedo svima nama, je li to Papa može imati djecu, je li slika i prilika Pape – slika i prilika našeg djeda?
U svim Udžbenicima za islamsku vjeronauku, ali i u slobodnom izboru vjeroučitelja, svake godine, se djeca u školi uče ponašanju i ophođenju prema pripadnicima drugih vjera, njihovim bogomoljama te prema praznicima i svetkovinama koje slave. I to se ne čini na neutralan način nego sa dozom simpatije prema našim različitostima koje treba da se poštuju i na koje treba da gledamo kao pozitivnu stvar naših bosanskohervegovačkih vjerskih tradicija.
Slika Pape umjesto slike dede nije stvar niti primitivizma niti loše namjere. Nadamo se i mislimo da je u pitanju, „samo“, javašluk i neodgovornost ilustratora ovoga udžbenika, Edina i Emira Durmiševića.