Muharem Hukić – Hare je rođen 10. oktobra 1959. godine, a na Bolji svijet je preselio 2008. godine. Hare je bio veliki Fojničanin, čovjek koji je volio svoju porodicu, svoju ženu Melću, sinove Zijada, Nijaza i kćerku Elmu, ali i koji je volio sve iskrene i dobronamjerne ljude.
Rahmetli Hare je bio ponosni Rom koji je volio rad, red, ali i veselje. Bio je komšija i sugrađanin za poželjeti koji je uvijek bio među prvima koji bi pomogli bez ikakve naknade u nekome poslu. Njegovo iskreno prijateljstvo sa Nedžadom Topalovićem je prijateljstvo o kojem se i dan-danas priča.
Prije rata Hare je radio u Žici i sa prvim naznakama rata uključuje se u redove Armije RBiH u kojoj ostaje do Deytonskog sporazuma 1995. godine. Bio je prepoznatljiv kao fanatičan borac koji nikada u bitku nije išao bez zelene trake na kojoj je pisalo “La ilahe illellah”.
Interesantan je i Haretov ratni susret sa rahmetli predsjednikom Alijom Izetbegovićem koji je znajući njegovu vezanost za tu zelenu traku mu ponudio da se mijenjaju… Predsjednik bi mu dao svoju beretku, a Hare bi dao svoju zelenu traku.
Hare je, bez razmišljanja, to odbio.
Nakon rata, Hare se bavio raznim honorarnim poslovima ne stideći se nijednog. Govorio je da je sramota ne raditi i prositi.
Nažalost, Hare je usljed srčanih problema, preselio u 49. godini na Ahiret. Hare je sigurno u Džennetu, ako Bog da, jer Hare je bio veliki vjernik koji je praktikovao vjeru i rijetke su bile jacije namazi koje bi Hare propustio klanjati u Čaršijskoj džamiji.
Haretova duša, smirenost, ali i borbenost u odsutnim trenucima te njegov insanluk, definitivno ga čine jednim od Heroja fojničkih ulica.