fbpx
Ponedjeljak , August 19 2019
fojnica turbe januar 14 nb12 718x446 745x463

Tekija na Oglavku 2. dio

 

fojnica turbe januar 14 nb12 718x446 745x463

 fojnica turbe januar 14 nb12 718x446 745x463

Piše: Haris Zulum

Da nakšibendijski tarikat nije ostavio samo traga u gradnji tekija, hanikaha i vakufa, vidimo  iz primjera Oglavačke tekije u Fojnici, koja u 18. st., doživljava duhovni i kulturni uspon. Primjer šejh Sirri-babinog angažmana na polju duhovnosti, društvenog aktivizma, kulturnog i književnog rada, odgovor je na onu vrstu prigovora da su tekije zatvorena društva neobazriva spram svijeta. U njegovo je vrijeme tekija bila izvorište nepresušnog okeana duhovnosti, emanirala pozitivnu energiju, spajala ljude i bila topos razmjene ideja. Mnogi značajni bosanski namjesnici 19. stoljeća posjetili su ovu tekiju. Tu su dolazili, između ostalih, Mehmed Vedžihi-paša, Morali Namik-paša,  Husein-kapetan Gradaščević, Omer-paša Latas i drugi. Vedžihija i Namik paša su tu sagradili posebne konake.

Godine 1835. oslobodio je sultan Mahmud II. posebnim fermanom šejh Sirriju svih državnih daća. Sirrija je umro g. 1847. cijenjen i poštovan od islamskog svijeta. Jedan od najodanijih njegovih privrženika (murida) Ali Galib-paša Stočević mu je do godinu iza njegove smrti podigao lijepo turbe i drugi prvaci onog vremena.

Sirrija nam je iza sebe ostavio pobožnih ilahija na turskom i na bosanskom jeziku, koje su doprinijele razvijanju alhamijado književnosti. Te su ilahije nastale u derviškim zbirkama (medžmuama) i može se slobodno reći da su to još i danas dervišima najomiljenije ilahije, koje oni pri svojim sastancima uče. Sadržaj je tih ilahija, kao i obično, mistično-moralni. Sirrijine ilahije na bosanskom jeziku izdavane su dosada nekoliko puta a ovdje ćemo spomenuti jednu poznatu ilahiju, gdje govori kakav treba biti derviš? “Ako hoćeš derviš bit’, valja srce očistit’, Rabbu širka ne činit’, La ilahe ilallah. Gr'jehova se pokajat’, na gr'jehe se ne vraćat’. Dragom Rabbu robovat’, La ilahe ilallah.”

            Fojnica u osmanskom periodu naseljavana je od strane osmanskih derviša, uleme, oficira i drugih službenika, što nam potvrđuje usmena tradicija, detaljna analiza dokumenata i današnje porodice koje su porijeklo iz Anadolije i drugih osmanskih gradova poput Dijabekira, Konje, Amasije, Erzeruma itd., koja je u historiografiji zapostavljena ili je u manjem intezitetu istražena. Detaljnom analizom našao sam brojne bilješke, knjige, koje su najviše vjerskog karaktera, poput Kur’ana,teswufskih djela, didaktičkih pjesama, ilahija, djela Gazalija i drugih Risala, koji su isključivo pisani bosanskim, arapskim, tursko-osmanskim i perzijskim jezikom.

Nedavno pronađeni dokumenti i Kur’an koji je star preko 350. godina u Atik džamiji (Fojnica) govori o kontinuitetu duhovnosti ovog kraja i ljubavi prema vjeri, tesawufu, i znanju, što nas može navesti na pitanja i napraviti komparaciju koliko su ljudi znali prije 350. god. i koliko danas? Gdje smo mi, koji je naš angažman, kakvo nam je znanje, ljubav prema vjeri, ko smo mi?

Zanimljiva je priča o Anadolcu Hadži Mejli-babi, učeniku šejha Sirrije, što možemo primjetiti uz navedene činjenice da su derviši u 18 st. dolazili u ove krajeve i tragali za pravim šejhom. Jedan od najranijih učitelja stavio mu je željezni prsten oko desnog gležnja, te ga obavještava da kada nađe savršenog šejha prsten bi odmah oko noge spao. U svojim lutanjima došao je u Beograd i tamo mu je derviš savjetovao da traži Sirri-babu na Oglavku.

U posljednjoj fazi njegov dugog, zamornog puta do Oglavka, Mejli-babu je zadesila velika glad i kada je bio blizu tekije, tu su ga primjetili ljudi kao musafira i pozvali. Sirri-baba je očekivao njegov dolazak. Kada je ušao Sirri-baba u tekiju, željezni prsten je, pripovijeda se, spao zbog Sirrijinog nazara (pogleda). Mejli-baba je u vidu ljubavi i spoznaje odmah zatim izgovorio stihove ove kaside: Allah, Allah, tražeći dermana u mom dertu sam došao do Sirrije.  Ja Resulallah, budi darežljiv, ja sam došao goreći do Sirrije. Uzvišeni Hakk je pokazao svoju blagost prema meni, dao mi je dozvolu u ljubavi. Došao sam do izvorišta, do Sirrije. Kroz Sirriju upoznao me s Njegovim sirrom (tajnom).Moju dušu naklonjenu zlu (nefs-i emmare) me bacila u dubine. Ja Ilahi, Ti znaš tajna (sirr) je Tvoja i Sirri je Tvoj. Rob je tvoj kurban, tebi pripada, ja sam došao kao kurban Sirriji. Ja Resulallah, budi darežljiv za ljubav tvog ummeta. Došao sam do vrata Tvoje dobrote i na njih se naslonio tražeći Sirriju. Bolestan u srcu i bolestan u tijelu došao sam Lukmanu (Ljekaru) do Sirrije. Čuo je griješni Mejlija da si ti džometli Sultan u ljubavi prema Svemogućem Allahu, došao sam do sultanu Sirrije.

Ova pjesma govori o spoznaji i putu jednog derviša, što nam analiza ilahije pokazuje. Unutar nakšibendijskih tekija BiH, stvarala se i njegovala poezija na bosanskom, turskom i arapskom jeziku. To su bile ilahije, kaside, na’-to vi, munadžati. Većina poetskih oblika je dobila jednostavnu melodiju koja je bila prilagođena izvođenju u skupnom derviškom obredu.Osim ilahija koji su pisali i učili u tekijama usljed prakticiranja zikra, u posebnim sobama, semahani, tekije su imale i umjetničkog izražaja u vidu kaligrafskih crteža. Ovaj nam pokazatelj govori da su sa svojom islamsko-orijentalnom kulturom i raznim umijećima širili islam.

 

Pročitajte i ovo

Kiseljak: Održana manifestacija “U susret ramazanu”

Jučer je u haremu Čaršijske dzamije u Kiseljaku održana manifestacija “U susret ramazanu”. Manifestacija je …