Vijesti iz Fojnice i okoline
O onima koji su otišli na Onaj svijet uvijek se govori najljepše. O našem Kemi, sve kada bi i pokušali kazati nešto loše, ne možemo jer biti loš i raditi loše nikako se ne može vezati uz ime i prezime rahmetli Kemala Ramića. Kemo je bio čista duša, neisprljana ovozemaljskim niskim htijenjima i željama, Njegova misija na ovome svijetu je bila da bude veseljak i da svojim osmijehom i dušom donosi dobro i sreću svima onima koji su bili oko njega, bilo da su ga susretali svaki dan ili samo jednom u životu.
Kemo je rođen 19. jula 1961. godine, a na Ahiret je preselio, hladnog 8. decembra 2012. g! Kemin rani odlazak od nas je najviše pogodio njegove kćerke Merimu i Selmu i njegovu hanumu, divnu tetu Aziru. Također, svima onima koji su ga poznavali i imali sreću da im bude komšija, prijatelj, kolega, vijest o preseljenju Keme je došla kao grom iz vedra neba. Vijest koju ne možete da prihvatite i zbog koje se pitate zašto Bog uzima sebi ono najbolje među nama tako rano.
O Keminim zezancijama, anegdotama, nećemo pisati jer Kemo je bio hodajuća i živuća anegdota. Čovjek kojeg su štićenici DRIN-a voljeli kao oca, brata jer se je Kemo prema njima odnosio zaštitnički, očinski i bratski. Štićenici su ga od milja zvali Hababa, a raja iz Fojnice Kemo ili Šoša. O tome kakav je čovjek Kemo bio, moglo bi se pisati danima. Dovoljno je kazati da je svojim komšijama, posebno onim starijim, cijepao drva, pomagao u kućanskim radovima i bilo kakvim drugim potrebama. Štićenicima sa DRIN-a je organizirao predstave, plesove, igranke, audicije, sve je činio kako im ništa ne bi nedostajalo. Posebno je ostao u sjećanju svoga glumljenja Djeda Mraza i podjelama paketića najmlađima jer Kemo je uveseljavao sve, od djeteta do starca, od bolesnog do zdravog…
Kemo je bio čovjek, insan, ljudina, Kemo je bio urnek Legende!
Neka mu je lahka zemlja bosanska i neka nastavi uveseljavati stanovnike Dženneta. Amin
