Agresija na Bosnu i Hercegovinu u periodu od 1992. do 1995. godine, osim što je ubijala živote, rušila sela i gradove, agresija i rat su ubijali i duše i najtanahnije ljubavne priče.
Iako su Fojničani i prije početka rata u Fojnici ‘93. godine, polagali svoje živote za odbranu Bosne i Hercegovine, prvog dana Bajrama 1993. godine su ubijene prve tri civilne žrtve u Fojnici, Remzija Durić, Ferid Durić i Ešref Zahirović.
U ovome tekstu nećemo govoriti o početku rata već o onome što rat uništava.
Svaki grad je imao svoje ljubavne golupčiće koji se nisu odvajali jedno od drugoga. Ovo je priča o fojničkom Romeu i Juliji! O Hazimu Duriću i Remziji Durić, rođenoj Zahirović.
Hazim je bio zgodan i naočit mladić koji je bio golman FK Fojnica. Rođen je 1962. godine. Poticao je iz vjerske porodice u kojoj se njegovala vjera te je bio i redovni džamijski džematlija i mujezin s predivnim glasom.
Remzija je bila veoma lijepa, zgodna i manekenski građena djevojka koja je izazivala uzdahe muškaraca kada bi prolazi fojničkim ulicama i mahalama. Rođena je 1974. godine i bila je mlađa od Hazima 12 godina.
Sudbina je odredila da se Hazim i Remzija vežu jedno sa drugim. U početku su bili u tajnoj vezi jer ni njegova ni njena porodica nisu odobravali njihovu ljubav.
Remzijina porodica je bila protiv ove veze jer je Hazim bio koju godinu više stariji od nje, a Hazimova porodica se protivila zbog njene rijetke ljepote i modernijeg stila oblačenja.
Ipak, ljubav je pobjedila, vjenčali su se u novembru 1992. godine i živili u skladnom braku i u harmoniji sa porodicom koja se pokajala što je uopšte i branila u početku njihovu vezu jer su bili stvoreni jedno za drugo.
Ona je Hazimu bila sav svijet, a ona je uz Hazima zavoljela i vjeru i mirni, porodični život.
Sve dok je snajper bojovnika HVO-a nije ubio na kućnom pragu, u Lužinama, 1. dana Bajrama 1993. godine. Dženaza joj je obavljena pod zaštitom UNPROFOR-a, a oni što su joj nosili tabut kažu da je mirisala na karanfilić.
Hazim je bio neutješan i utučen. Govorili su da je od šoka zbog gubitka voljene izgubio i pamet. Samo 4 mjeseca nakon Remzijine smrti, poginuo je i Hazim na Kozogradu prilikom izvlačenja ranjenog saborca.
Njegovi prijatelji kazuju da mu je i bila želja da pogine samo da bi što prije, opet, vidio svoju Remziju.
Neka im Dragi Bog podari lijepe Džennetske bašče!