Vijesti iz Fojnice i okoline
Kada smo vidjeli da je konceptualni umjetnik Damir Nikšić dao ostavku u Našoj stranci, zamolili smo ga da to ne čini. Ovaj bivši član SDP-a nije mogao doći do izražaja ni u ovoj stranci. To jeste, prema njegovim lamentacijama, nisu ga razumjeli u stranci, nije bilo koordinacije itd.
Međutim, ko prati ove kvazipolitičare, jasno mu je da takvi ljudi uvijek imaju rezervni plan. Nikšić nije stekao popularnost umjetnošću, već satiričnim kritikama političara. Kada je postao dio vlasti, nije mu bilo lahko udarati „svoje“ po društvenim mrežama. Gdje će ruku dići na sebe. Međutim, kada se vidjelo da je s Našom strankom i drugima napravio desetine rupa na brodu, kupuje čamac za bijeg do narednih izbora.
Moralno bi bilo da ostane do kraja, odnosno, do izbora kada će ljudi, s Bismillom i bez Bismille, kazniti sadašnju vladajuću garnituru, koja danonoćno sramoti ovu državu. Sada će dvije godine glumiti opoziciju i biti “moralna vertikala” i onda se pojaviti na izborima kao “novo” političko lice koje kritički promišlja političke procese.
Kako ljudi poput Damira Nikšića, Bakira Hadžiomerovića, koji je kao izdao novinarsku struku, Edina Forte, koji se mnogo prije svoje političke karijere družio s Draganom Čovićem u Hercegovini, postanu izbor ljudi? Vjerovatno kao reakcija na nepravdu u drugim strankama, to jeste, bez dublje analize ko su i šta su ljudi koji obećavaju “novu politiku” na bh. političkoj sceni.
U ovih nekoliko godina, Naša stranka se do kraja ogoljela svojim odlukama koje su išle u korist separatizmu u našoj zemlji. Izlazak Nikšića iz ove stranke doprinosi ovakvom statusu Naše stranke, iako je i sam Nikšić ogoljen.
U našoj domaćoj verziji Andersenove bajke “Carevo novo odijelo”, likovi poput Nikšića i mnogih njemu sličnih političara ponašanju se upravo kao onaj car koji je go hodao, vjerujući da ima najljepše odijelo.
U našoj svakodnevici, takvi političari hodaju unaokolo, samouvjereno i teatralno, vjerujući da su obučeni u najsjajnije odijelo vlastitih „postignuća“, a zapravo su goli. Car nije bio samo tašt, nego i nesposoban. Uz to, opsjednut time da ga svi vide i da mu se dive. Nosio je to svoje „nevidljivo“ odijelo, paradirao ulicama a savjetnici su mu pljeskali. Niko nije imao hrabrosti da kaže ono očigledno: „Car je go!“
To je savršen arhetip današnjeg političara koji ne zna da vodi, nema nikakve rezultate, ali zato ima fotosesije i storija (story) u izobilju. U priči o caru najzanimljiviji je detalj kada dijete, pored svih odraslih zdravog razuma, vikne da je car go i da nema ništa na sebi. Vakat je da ljudi počnu Nikšiću i sličnim političarima na ulici dovikivati da su nesposobni i da nemaju ništa pri sebi od političkih kompetencija.
P.S.
Možda smo trebali svaki put pisati Damir Nikšić, a ne samo Nikšić. Neko bi mogao pomisliti da mislimo i na Nermina Nikšića. Kada se uzme u obzir političko djelovanje i ovog drugog, i njemu bi trebalo naći nekakvo političko odijelo, jer on go hoda od vremena donošenja Zakona o prebivalištu. Možda i otprije.
