Najljepše tradicije Ramazana u svijetu: Od bubnjara za sehur u Turskoj do iftarskih topova i u BiH

Ramazan je poseban mjesec za sve muslimane širom svijeta, a istom se svake godine raduju i dane provode u duhovnom i fizičkom postu koji traje od izlaska do zalaska sunca.

U svijetu, ramazanske tradicije se razlikuju, a ljepota istih se ogleda u pričama lokalnog stanovništva zemalja, te njihovoj ljubavi i posvećenosti prema tradiciji i samom svetom mjesecu.

U Bosni i Hercegovini, Ramazan se provodi tradicionalno, u okrilju porodice sa kojom se zajednički iftari, pripremi domaćih i tradicionalnih jela, te u približavanju Bogu i čitanju Kur'ana.

Pucanj ramazanskog topa sa sarajevske Žute tabije, koji označava kraj posta i početak iftara, jeste tradicija u Sarajevu duga blizu 200 godina. Kroz priču o ramazanskom topu možemo pratiti političke i društvene promjene i procese, odnosno smjene carevina i režima.

Vršilac dužnosti direktora Muzeja Sarajeva, arheolog Adnan Muftarević, u razgovoru za Fenu izjavio je da je, nezvanično, prvi ramazanski top pukao 1750. godine u mjestu Zonguldak, u današnjoj Turskoj. Ova praksa ozvaničena je 1821. godine na naredbu sultana Mahmuda II, a za dvadesetak godina proširila se na većinu muslimanskih zemalja. Tako je bilo i s Bosnom i Hercegovinom. U Sarajevu bi djeca trčala ka Žutoj tabiji i uzvikivala: “Careva, Begova, Hendek – BUM”, po redoslijedu paljenja kandilja na munarama sarajevskih džamija.

U Saudijskoj Arabiji, Ramazan ima posebno mjesto, a ističe se stara tradicija pod nazivomHaq Al-Layla koja se održava svake godine.

Počinje u Šabanu, mjesecu prije Ramazana, kada djeca oblače najljepšu odječu i uzimaju torbe da obiđu svaku kuću u komšiluku, pjevajući pjesme na lijep način. Jedna od njih govori “Daj nam i Allah će te nagraditi, blagosloviti posjetom Mekki”, pozivajući ljude da ih daruju.

.

U Egiptu, ramazanske tradicije su autentične. Na televizijskim kućama je prisutan cjelodnevni vjerski program, a osim tradicionalnog duhovnog uzdizanja, značajan je i element ukrašavanja domova.

U doba Fatimitskog kalifata, petog dana Ramazana 358. godine, kada je Almouiz Ledeen Allah stigao iz Maroka na ulice Kaira noću, Egipćani su ga dočekali držeći ova svjetla na svim putevima. Od tada se Egipćani sjećaju ovog događaja, ukrašavajući svoje kuće lampama.

Također, Al-Mesaharati, čovjek koji obilazi svako područje, zove ljude imenima kako bi ih probudio za sehur, obrok kojim muslimani počinju postiti prije izlaska sunca.

U Indoneziji, stanovništvo ima tradiciju koja se zove Padusan. Okupljaju se prije Ramazana i kupaju se i čiste svoja tijela u prirodnim vodopadima, izvorima ili bilo kojoj čistoj vodi. Indonežani vjeruju da ova tradicija pročišćava.

Liban ima svoje ramazanske tradicije, a jedna od njih je Midfa al iftar ili iftarski top koji se koristi do danas. Midfa al iftar je dobro poznat na Bliskom istoku, ali Liban je napravio posebne kanone za iftar kako bi svaki dan najavljivao kraj posta. U Sarajevu, tradicionalno, top najavljuje početak iftara, a ta tradicija se proširila širom Bosne i Hercegovine.

A u Turskoj, kao i mnogim zemljama Bliskog istoka, bubnjari šetaju ulicama bubnjajući i budeći stanovništvo za sehur. Ramazanski ‘davulcusu‘ se oblači u tradicionalnu osmansku nošnju, uključujući fes i prsluk.

“Nedavno su turski zvaničnici predstavili člansku kartu za bubnjare kako bi ulili osjećaj ponosa onima koji sviraju i ohrabrili mlađu generaciju da zadrži ovu vjekovnu tradiciju u zemlji koja se brzo mijenja”, poručili su.