Vijesti iz Fojnice i okoline
Majdan je naselje udaljeno 11 km od Fojnice.
Ugniježdeno je između rijeke Kozice, slapova Kozice, te sela Kozica i Vukeljići.
Naziv je dobilo po majdanima – rudnicima za eksploataciju željezne rude.
Inače, selo počinje egzistirati dolaskom Bećir-bega Buljine 1860. godine. Hadžija Šefik Buljina (1940. g.) kazuje da je Bećir-beg došao iz Neretvice, naselja Bulino, sa mijehom dukata te je pokupovao ogromna imanja na ovom području. Bio je vrlo poslovan i uspješan Bošnjak toga doba. Sagradio je kuću u Majdanu, otvorio dva majdana-rudnika, kupio dvije kuće u centru Fojnice, a napravio je i prvi vodovod u Fojnici do svojih kuća i gradske džamije. Stariji i dalje prepričavaju njegov dostojanstven gard, odjeću sa bensilahom i bijelog rasnog konja na kojem bi redovno dolazio srijedom na pijacu u Fojnicu, a subotom na pijacu u Busovaču.
S obzirom na to da se Bećir-beg ženio tri puta, iza njega su ostali brojni potomci te je ovo mjesto autohtonih fojničkih Buljina. Bećir-beg je ukopan u mjesnom greblju, a na njegovom nišanu piše:
“Umrli, potreban Allahove milosti
Bekir sin Ibrahimov Buljina
Allah im oprostio grijehe
Godine 1314. (1896)”
Trenutno je u Majdanu registrirano 13 kuća, a samo je jedan stalni stanovnik. Vrijedni domaćini su se kroz povijest bavili rudarstvom, stočarstvom i poljoprivredom.
Preseljenjem u Fojnicu, Sarajevo i Visoko, eksponiraju se kao priznati intelektualci, uspješni poduzetnici i čestiti radnici.
S posebnim poštovanjem sjećamo se humanosti i hrabrosti dr. Seida Buljine, tada općinskog pravnog referenta u Banja Luci,i prof. Halida Buljine (u. 2010.) koji su 1941. godine bili supotpisnici “Banjalučke rezolucije” kojom ugledni Bošnjaci od ustaških vlasti NDH traže zaštitu Bosanskih Srba i Židova.
Tim činom su dr. Seid i prof. Halid riskirali svoje živote, slobodu i karijere, ali su im opća ljudska prava bila prioritet.
Inače, prof. Halid Buljina je završio VIŠT i Pravni fakultet, a intenzivno je pisao o povijesti Bosne i Bošnjaka. Njegove “Tekije u fojničkom kraju” objavio je OIZ Fjnica povodom otvorenja Čaršijske džamije (1988.).
Članovi porodice Buljina su, kao borci herojske Armije Republike Bosne i Hercegovine, dali značajan doprinos odbrani naše jedine Domovine, a za koju su iz ove porodice živote dali šehidi: Buljina Husejn, Buljina Ramiz, Buljina Eniz i Buljina Ibrahim. Buljina Sabina je civilna žrtva rata koja je poginula u svojoj kući na Muslinovcu od granate ispaljene sa položaja HVO-a. Neka je Allahov rahmet njihovim dušama!
Malo je poznato da u Majdanu postoji musafirhana nalik Salihagića musafirhani u Fojnici. Mufid Buljina (1940.) kazuje da je ta komforna kuća sagrađena između dva svjetska rata od kamena, ćerpiča i drveta. Prekrivena je šindrom. Sagradila su je braća Ferid, Jusuf i Hazim.
Kuća je imala po dva čardaka, halvata, zemljane peći sa lončićima, kamarije, kuhinje sa hudžerama i hamamdžike. U jednom periodu u ovoj kući su živjele tri porodice sa dvadeset i jednim djetetom. Ferid je imao osmoro djece, Jusuf sedmero, a Hazim šestero djece. I opet nikome nije bilo tijesno. Kuću su kasnije naslijedila djeca Mustafe i Halida Buljine.
Uočili smo da se na krovu kuće i danas nalazi šiljak (drvena imitacija alema) koji je označavao da putnik-namjernik može svratiti i po lijepom bošnjačkom običaju boraviti do tri dana uz obezbijeđen konak, hranu i sigurnost. To su mogle ponuditi samo plemenite i imućne porodice.
Smatramo da bi ovu kuću trebalo kandidirati kao spomenik kulture te je etapno, iz namjenskih fondova, adaptirati u izvornom obliku.
Prof. Mensur-ef. Pašalić
