Voljevac – Fojničko selo skrivene historije i kulturne baštine

U srcu brdskog područja, samo 1,5 kilometara od glavne saobraćajnice i 5 kilometara od Fojnice, smjestilo se pitomo fojničko selo Voljevac.

S nadmorskom visinom od 630 metara, ovo selo čuva bogatu kulturnu i historijsku baštinu kroz svoja četiri naselja: Bare, Barice, Selišće i Gajevi.

Na Baricama, gdje izvire Voljevački potok, nalaze se dva mlina, Sušin i Huseinbašićev, od nekada sedam koji su radili na ovom potoku.

Sušin mlin i dalje u sebi krije originalnu opremu za mljevenje brašna, čuvajući tradiciju i zanat koji su oblikovali život u ovom kraju.

Kada smo posjetili Voljevac, zatekli smo aktivne mještane hadži Refika Karaliju, Ismeta Halilovića, Safeta Kurtu i Fojničanina Mensura Turku  koji su radili na postavljanju ograde oko mekteba.

Ismet i Refik su podijelili s nama da se trenutno u selu živi u 32 kuće, dok su nekada imali i do 70 nastanjenih kuća. Prema popisu stanovništva iz 2013. godine, u Voljevcu je živjelo 180 osoba, dok je 1971. godine broj bio 324. Stanovnici Voljevca, poznati po svojoj poljoprivredi, ranije su imali njive u Ostružnici, a živjeli su u Voljevcu.

Među porodicama koje danas čine zajednicu Voljevca nalaze se porodice: Huseinbašić, Kadrić, Halilović, Kurta, Karalija, Arnaut, Mešak, Mačkić, Bajrić i Suša, te porodice koje su doselile: Duran, Biogradlija, Pašalić, Kolenda, Demir, Softić, Fejzić, Čamdžić i Tatar. Pored ovih, ranije su u selu živjele porodice Pamić, Ramić, Ajanović, Mešanović, Merušić, Hurem i Beta.

Voljevac se može pohvaliti i svojim mektebima. Novi mekteb je izgrađen 2001. godine na zemljištu koje su uvakufili porodica Muniba Huseinbašića i Jusuf Huseinbašić.

Stari mekteb, koji je prema dokumentaciji renoviran 1918. godine, ima dugu historiju, a usmena predaja govori da je izgrađen oko 1750. godine. Zanimljivo je da se najstariji stanovnici sjećaju, kroz predanja svojih djedova, da je Abdurahman Sirri, šejh  Oglavačke tekije, klanjao u ovom mektebu na putu ka šejh Husejn-ef. Zukiću u Vukeljiće što dodatno potvrđuje značaj mekteba u lokalnoj povijesti, ali i samu izgradnju mekteba smješta u polovinu 18. stoljeća.

Posebno se ističe ime šejha Mustafe ef. Čolića koji je obavljao vjerske obrede u selu od 1941. do 1952. godine, a sa porodicom je živio u jednom dijelu mekteba.

Nedaleko od mekteba nalazi se mezar garib, usamljeni mezar s bijelim nišanima i okrunjenim ulemanskim turbanom, ali bez ikakvog natpisa, o kojem se ne zna mnogo osim da je bio obrazovana osoba ili alim što se da zaključiti iz oblika nišana.

Hadži Refik Karalija, koji od 1991. godine svakodnevno predvodi jaciju namaz u  mektebu, predan je očuvanju tradicije bez ikakve naknade. U ovom važnom duhovnom zadatku pomaže mu mujezin Halid Kolenda, slijepi mladić čiji glas ostavlja snažan utisak na sve prisutne.

Hadži Refik nam je pokazao i kuće rahmetli derviša Ešrefa Karalije koji je u svojoj kući svake godine organizovao mevlud uz obavezno prisustvo njegovog šejha hafiza Mustafe ef. Mujića.

Voljevac je pravi primjer kako mala zajednica može očuvati svoju tradiciju i kulturnu baštinu kroz generacije, stvarajući prostor u kojem se prošlost i sadašnjost susreću u harmoničnom suživotu.