Vijesti iz Fojnice i okoline
Znameniti Fojničani
Dr. Behaudin Salihagić (1898.-1969.) – intelektualac, humanista i nepokolebljivi vjernik
Dr. Behaudin Salihagić je rođen 14. 11. 1898. godine u Fojnici.
Piše: prof. Mensur ef. Pašalić
Njegovi roditelji su Derviš-ef. i Fatima (Buturović), a pored Behaudina su imali još sinove Aliju, Mehmeda, Fadila i Remziju te kćeri Feridu, Eminu i Sidiku.
Inače, Derviš-efendija je bio profesionalni imam-matičar, a na njegovom nišanu se nalazi lijep tarih na kome piše:
„On (Allah) je Živi i Vječni .
Smrt je piće koje će svako ispiti
A kabur su vrata kroz koja će svako proći
Merhum Derviš-efendi sin Muhamed-age Salihagić
Imam i sljedbenik nakšibendijskog tarikata
Umro je u Lejletu-l-kadru 1373. hidžretske godine
Njihovim dušama El-Fatiha!“
Analizirajući A. Domovnicu primjećujemo da su Derviš-efendija i njegova Fatima-hanuma posebno pažnju posvećivali obrazovanju te je Behaudin (Behaija) registriran kao sudski pripravnik, Mehmed kao opštinski bilježnik, Alija kao zvaničnik opštinske uprave, Fadil je završio Pravni fakultet, a Remzija je završio elektro-mehaničarsku školu.
Također, fojnička A. Domovnica pedantno bilježi i da je Fatima Salihagić 20. 11. 1944. godine poginula usljed nenamjernog bombardiranja njihove kuće u fojničkom Majdanu od strane savezničke britanske avijacije. Nažalost, u tom masakru je, kazuje h. Zineta Alečković (1936.), živote izgubilo 13 osoba.
Dakle, Behaudin Salihagić je, na osnovu informacije bratića Džemala, završio fojničku Medresu, najstariju odgojno-obrazovnu ustanovu na području općina Fojnice, Kiseljaka, Kreševa i Busovaće. Potom, u Sarajevu 1922. godine završava VIŠT (Višu islamsko-šerijatsko-teološku školu), te u Zagrebu 1927. godine doktorira na Pravnom fakultetu.
Odmah se vraća u svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu i kao mlad, obrazovan i perspektivan kadar, dr. Salihagić već od 1928. godine počinje raditi kao sudija u Okružnom sudu u Sarajevu, a kasnije postaje i sudija Sreskog suda, također u Sarajevu.
Svojom erudicijom, moralom i vjerskom praksom, postaje prepoznatljiv u sarajevskoj akademskoj i Islamskoj zajednici pa biva angažiran i kao honorarni profesor na VIŠT-u gdje, u periodu od 1937. do 1944. godine, predaje predmete: Enciklopedija prava, Rimsko pravo, Građansko pravo i Pravna historija.
Nakon Drugog svjetskog rata, već kao etablirani pravni ekspert, od 1945. godine je pravni referent u Povjereništvu za pravosuđe ZAVNOBIH-a u Fojnici i Jajcu.
Kasnije radi u Ministarstvu pravosuđa NR BiH u Sarajevu, a u jednom periodu je bio i sekretar Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine.
Dr. Salihagić je od 1955. godine do penzije radio kao šef Biblioteke Pravnog fakulteta u Sarajevu.
Inače, tokom Drugog svjetskog rata, dr. Behaudin Salihagić je zorno iskazao svoj humanizam i saosjećanje spram ugroženog i protjeranog muslimanskog naroda te Srba, Jevreja i Roma koji su targetirani u vrijeme NDH.
Tim povodom, dr. Salihagić je sa još 107 intelektualaca, alima i uglednih Bošnjaka, potpisnik čuvene Sarajevske rezolucije (12. 10. 1941. godine) koja je prvi glas otpora nadirućem fašizmu. Njome se konstatira teška situacija u kojoj su se našli Bošnjaci, a za koju se navodi da je posljedica smišljene politike ustaša da izazovu sukobe pravoslavaca i muslimana, javno se osuđuju individualni zločini nad Srbima, konstatira degradirajući položaj Bošnjaka od strane ustaškog režima i zahtijeva uspostavljanje reda i mira, kažnjavanje odgovornih za zločine i pružanje pomoći svim žrtvama. Jedan od razloga donošenja ove Rezolucije bili su i masakri četničkih odreda Jugoslovenske vojske u otadžbini nad bošnjačkim civilima u istočnoj Bosni.
Rezolucija je posredstvom ministra Joze Dumandžića dostavljena Anti Paveliću.
Neosporno je da su potpisnici Rezolucije svojom hrabrošću, odvažnošću i brigom prema ugroženim žrtvovali svoj komoditet, slobodu i status.
Nažalost, u vrijeme NDH su etiketirani i degradirani, a u komunističko doba su zbog Rezolucije mnogi hapšeni (Npr. prof. Kasim Dobrača je osuđen na 15 godina zatvora), proganjani, dobijali su otkaz s posla ili, kao dr. Salihagić, nisu dobili pozicije koje su zasluživali svojim znanjem i kompetencijama.
Dr. Behaudin Salihagić je čitav život bio iskreni i praktični vjernik koji je, navodi Hamdo Ramić, klanjao u svojoj kancelariji ili odlazio u pauzi na namaz u džamiju. Time je ponosno, dostojanstveno i nepokolebljivo čuvao svoj duševni mir i vjerski dignitet u vremenu opće ateizacije tadašnjeg društva.
Dr. Salihagić je bio jako cijenjen od eminentnih alima i rukovodilaca Islamske zajednice u SFRJ. Tako je 1949. godine izabran za predsjednika Saborskog odbora Vakufskog sabora, a 1951. godine za potpredsjednika Vakufskog sabora.
Cijenjeći njegovo znanje i vjersku pragmu, nadležni u Islamskoj zajednici su 1966. godine izabrali dr. Behaudina Salihagića za predsjednika Savjeta Gazi Husrev-begove biblioteke koja, inače, egzistira od 1537. godine. On je i autor prvog nacrta Statuta ove Biblioteke.
Dr. Behaudin Salihagić je na Bolji svijet preselio 20.12.1969. u Sarajevu, a ukopan je na Ravnoj bašči u Fojnici, nedaleko od svog babe r. Derviš-efendije Salihagića.
Na njegovom nišanu na arapskom jeziku je napisano:
„Sve je na ovom svijetu prolazno”
Merhum dr. Behaudin sin Derviš-efendije Salihagića
El-Fatiha
Molimo Milostivog da učenom dr. Behaudinu Salihagiću podari ljepote džennet-firdevsa!
Fojnica, 28.7.2024. g.
Prof. Mensur-ef. Pašalić
