Prije se znalo da je ramazan! Takmiče se ko će iznijeti više hrane, valja poslije klanjati

Muslimani i muslimanke naših krajeva ramazan su doživljavali kao poseban mjesec. Vršile su se temeljite pripreme za njegov doček. Doživljavali su ga kao dragog gosta i trudili se da ga što ljepše dočekaju i ugoste. Kako je to izgledalo prije više godina ispričao nam je Mirsad Brkanić, koji je od svoje desete godine u Sarajevu i radi kao kazandžija.

• Na muslimanima se nije moglo vidjeti da ne poste. To se je krilo, a sada kao da im je svejedno. Međutim, sada imamo veći broj postača. Vidimo na mlađima, čak i djeca poste. Dobili smo generacije koje poste i to kako treba, bez našivanja. Sada se pazi na taj post. Prije se znalo da je ramazan i svi smo poštovali sve vjerske praznike. Prije mi je bolje bilo – prisjetio se Mirsad.

Zva vrijeme njegovih mladosti ramazanska atmosfera je svakako bila drugačija. Izlasci i druženje su se pretvorili u nešto drugo.

• Čaršije su bile pune. Danas to ispadne prilika za izlazak, a prije je bilo istinski. Ljudi su se u ramazanu zvali po kućama, pa se kasnije išlo na kafu, limunadu, pa onda na teraviju. Ti ramazanski dani su dobri da se čovjek očisti – kazao nam je Mirsad.

Pažnja, koncentracija i ljubav u ovakvim količinama, kod samog spremanja jela za iftar, može se vidjeti samo uz Ramazan. Doživljaj iftara je svakako jedinstven. U njemu uživaju i duša i tijelo. Mirsad smatra da se danas pretjeruje prilikom pripreme iftara.

• Prije su iftari bili bolji. Danas je to takmičenje ko će više iznijeti hrane. Čovjek se zasiti prije nego što počne da se iftari. Šest sedam jela mora se istrpiti. Prije je bilo normalno, tu su bile čorba, topa, pite ili sini ćevapi. Danas se previše napravi i onda valja klanjati.

Ramazani kojih se rado sjeti su oni kada je bio sa 13 – 14 godina. Kaže da su to bili ramazani kada je bio izlaz do osam sati, a teravija bila do 11 – pola 12. Išlo se u džamije i tu se sastajali. Malo se igralo, ali i klanjalo.