Vijesti iz Fojnice i okoline
Šest propuštenih mjeseci njenog života nikada mi neće biti vraćeno. Osjećaj radosti, tuge, bola i straha kada sam njene prve korake vidjela preko kamere ne mogu opisati.
I ne želim!
Ne želim se ni sjećati. Želim zaboraviti svu gorčinu osjećanja proteklih mjeseci. Tu strepnju koju sam proživljavala svakog dana neka niko nikada ne osjeti.
U početku sam negodovala oko pokretanja ponovnog apela, jer, zaista nije jednostavno gledati društvene mreže preplavljene vlastitim fotografijama.
Ali, kada bolje razmislim, nijedna prosječna porodica u BiH ne bi mogla platiti ovoliku cifru.
Nakon boravka od 6 mjeseci u bolnici, da mi je samo doći kući i u naručje priviti moju Ajšu. Hvala Allahu Gospodaru svjetova koji me ostavio u životu.
Hvala organizaciji pomozi.ba, a posebno mom Salemu, Amri i Dini što svakodnevno pomažu ljudima u potrebi. Hvala posrednici Maša Kulić i sjajnim i stručnim ljekarima i osoblju Koç bolnice na čelu sa dr. Gürkanom Tellioğluom. Hvala mojoj tetki Izeta Šemić koja je učinila sve da bih se ja izmjestila u Tursku. Hvala mom životnom saputniku Mahiru Hasanagiću koji je u najtežim momentima bio sa mnom 24 h i sve stoički podnosio.
Hvala mojoj Fojnici, divno je imati čitav grad iza svojih leđa.
Hvala Vam što ću, zahvaljujući samo Gospodaru i vama, ponovo moći uzeti svoju Ajšicu u ruke i ponovo osjetiti njen najljepši miris.
Hvala vam za svaku vašu dovu i svaki pozvani poziv. Zahvaljujući Vama ja živim.
Hvala svim mojim komšijama, prijateljima, rodbini i svim ljudima koji su na bilo koji način doprinijeli mom liječenju.
Sjetim se zagrljaja moje Ajše i kažem “izdržat ćeš sve”. Tvoj narod je uz tebe i svaka ta podijeljena fotografija je jedan korak bliže zagrljaju mog djeteta.
Da ste mi svi živi i zdravi i da niko nikada ne prođe ovo iskušenje koje sam ja prošla.
