Brazilku ljubav prema Emiru dovela u BiH: Naučila praviti pitu, a za Bajram svi žele probati njenu baklavu!

Upravo to je uradila Anara Samouk, Brazilka sa adresom u Semizovcu.

Sa čitateljima portala Hayat.ba podijelila je svoju predivnu, ljubavnu priču koja ruši predrasude.

Sa suprugom se upoznala prije 13 godina u Italiji, gdje je on studirao, a ona došla u posjetu rođacima na neko vrijeme, kada joj je preminuo otac za kojeg je bila mnogo vezana. Teško joj je to palo i željela je zaboraviti na probleme i opustiti se. Tu se zaposlila u kafiću gdje je upoznala svog Emira.

• Radila sam kao konobarica i on je došao. Bio je 30. decembar, kraj godine. Pitao me šta ću raditi na Novu godinu, i ja sam rekla ništa, tu sam. Tu novu godinu smo proveli zajedno. Narednih sedam godina proveli smo u Italiji. On je završio fakultet, a ja sam se zaposlila kao menadžer u jednom hotelu – počinje ona svoju priču.

Došlo je vrijeme da zasnuju porodicu i oboje su to jako željeli, ali u Italiji je, kako Anara priča, jako teško kupiti nekretninu, stambeno se obezbijediti, jer je sve jako skupo.

• Suprug je ranije kupio kuću u Semizovcu, i poslije mnogo razgovora odlučili smo da dođemo da živimo u BiH, da vidimo kako će meni biti i kakva će biti situacija. Meni je super, sviđa mi se ovdje. Došla sam u BiH i ja sam se zaljubila u BiH. Sarajevo je prelijepo – kazala je.

Osim velike kuće imaju i mnogo zemlje, gdje uzgajaju voće i povrće. Emir mnogo poslovno putuje, budući da je inžinjer elektrotehnike i ima svoju firmu koja se bavi CNC mašinama, a Anara radi od kuće, odgaja djecu i bavi se domaćinstvom. Imaju troje djece.

• Isa ima šest godina, ide u predškolsko i trenira judo. Ali ima četiri godine i ide u vrtić, a najmlađa je Aiša i ona još malo puni dvije godine. Sve troje idu u vrtić kako bi bili sa djecom i kako bi usavršili komunikaciju. Volimo da se druže, jer kući nemaju nikoga – govori.

Kako kaže Anara, i njoj najteže pada usamljenost. Iako ima nekoliko prijatelja i komšija, ipak joj nedostaje njena porodica u Brazilu.

• U Brazil sam išla prije tri godine sa djecom, Isom i Alijem, i putovanje je baš predugo i naporno. Moja mama je došla ove godine da mi pomogne oko djece dok muž nije kući, ali je teško i da se vrati kući. Putovanje traje 24 sata. U Italiju idemo svake godine, a u Brazil rijetko, i baš mi je žao zbog toga – kazala je Anara.

Priča da je bosanski jezik bila prinuđena naučiti sama. Budući da djecu vodi u vrtić, pedijatru, na treninge… za sve je potreban jezik.

• Malo sam koristila Google translate, malo kroz razgovor sa komšinicama, a malo i kroz crtane filmove sa djecom. U kući ja i suprug pričamo samo italijanski između sebe, sa djecom pričamo na bosanskom, a sve troje razumiju i portugalski i italijanski – ističe.

Kaže da joj se u BiH najviše sviđa susretljivost ljudi koji su joj pomagali od prvog dana da se uklopi i potrudili se da je razumiju

• Također, jako mi se sviđaju planine i priroda. Mnogo volim šetati i boraviti na svježem zraku. Ono što mi ne odgovara su previše zapušeni restorani i kafići, teško mi je disati. Nemam ništa više loše reći za BiH. Jako mi je lijepo.

Kaže da se i njenoj majci jako sviđa Bosna i Hercegovina. Još prije rata gledala je film o našoj zemlji, i kada je upoznala Anarinog supruga Emira, i kada je rekao odakle je, ona je bila oduševljena.

• Mi smo kao učenici puno učili o Evropi, tako i o BiH, ali i ratu koji je pogodio. Svi me pitaju kako je, kakav je grad. Ja im kažem da je lijepo, samo na zidovima zgrada još uvijek postoje rupe od metaka. Bila sam i u Muzeju zločina protiv čovječnosti i genocida i previše sam plakala kada sam vidjela kakva je bila situacija. Sada kao i svima, i nama teško padaju događaji u Ukrajini, jer ipak, to je vrlo blizu, svi se plaše – kazala je.

Treba istaći da je Anara naučila da priprema skoro sva bosanska jela. Na njenoj trpezi nađu se redovno sarma, musaka, punjene paprike… Ali za pitu se posebno potrudila.

• Prije vjenčanja suprug se šalio da prvo moram naučiti praviti pitu. Ja sam vidjela kako to radi moja svekrva. Gledala sam kako to ona brzo radi i probala sam joj pomoći. Prvi put je to loše ispalo, ali malo po malo, napravila sam sama jufku, pa onda krompirušu, zeljanicu. Znam da napravim i baklavu i hurmašicu, i to je standardno u mojoj kući za Bajram – priča ona.

Što se italijanskih jela tiče, obavezno pravi paste i pizze. Priprema i brazilski grah.

• Kada mi mama ili neko drugi dolazi iz Brazila, obavezno kažem da mi ponesu grah i kus kus, jer te dvije namirnice tamo su drugačije nego kod nas. Suprug je prezadovoljan kuhanjem. Rekao je da nije zaboravio kako njegova mama kuha, jer ja kuham isto kao i ona. Ja sam sretna jer je njemu to lijepo – kazala je.

Bajram je posebna priča u njihovoj kući. Svi prijatelji se okupljaju i svi vole Anarinu baklavu.

• Suprug je musliman, a ja sam protestant, ali budući da ovdje nema protestanata niti protestanske crkve, ja svoje praznike ne obilježavam posebno. Slavimo sve praznike, ali ipak drugačije je kada si sam. Svaki put zovem mamu i tetku i tako slavimo. Ali se zato za Bajram vrše posebne pripreme – kaže.

Djecu odgajaju tako da vjeruju u jednog Boga. Nemaju problem s tim da oni odaberu vjeru kada odrastu i budu dovoljno zreli.

• Tako sam odgajana i ja. Majka mi je pokazala šta je, i znam da postoji Bog, i treba da znaju da je Bog jedan za sve. Moj sin se zove Isa, to je pravo muslimansko ime, kao i Ali i Aiša. Ne treba ljude dijeliti po religiji, samo na dobre i loše – kazala je ona za kraj razgovora.