Bosanskohercegovačka književnica, oboljela od celebralne paralize, Fikreta Karić Hodžić prošle godine stupila je u bračne vode, a sada je sa suprugom u slatkom iščekivanju prvog djeteta.
Da joj trudnoća itekako prija dokaz su i objave kojima nerijetko obraduje pratitelje. Fikreta je podijelila emotivni status i otkrila koliko je sretna i radosna.
Inače, Fnjiževnica Fikreta Karić, odnedavno i Hodžić, rodom iz Kalesije, s trenutnom adresom u Gračanici, rođena je s cerebralnom paralizom, koja joj u djetinjstvu nije dozvolila kao ostaloj djeci da se igra napolju, pa je već u tom dobu svoju kreativu i misli počela pretvarati u pisanu riječ. Mnogo toga se sakupilo u njenoj svesci poezije, te je na nagovor prijateljice ličnu zbirku pretvorila u knjigu.
“Moj voljeni suprug je tu za sve što mi je potrebno. On je moja desna i lijeva ruka, a dok je on na poslu, pri ruci su mi svekrva, svekar ili djever.”
“Ljubavne priče su svima najljepše i najzanimljivije i kao takve same po sebi privlače pažnju, a pažnja je time još veća kada je jedno od parova osoba s invaliditetom. Moj izabranik i ja upoznali smo se sasvim slučajno preko društvene mreže Facebook, mada slučajnost ne postoji, prije bih rekla da je to, zapravo, odgovor na moju dovu, jer sam otprilike posljednjih deset godina zbog prijatelja u Kalesiji imala želju da tamo živim. Sjećam se, bio je decembar, vani hladno, a i u mojoj duši ništa bolje. U tom periodu sam bila prekinula jednu vezu i osjećala sam se jako loše. Tako da, kada se Ibro javio, napisala sam mu odmah da sam u kolicima, mislivši da će, kada to sazna, otići kao i svi do tada, ali on je ostao. Kazao mi je: “Meni to ne smeta, ja te želim takvu”. S vremenom je to i dokazao. Vratio mi je osmijeh na lice i izliječio sve moje rane. Kada je 29. decembra prvi put došao kod mene, u njegovim predivnim očima sam vidjela da je zaista iskren i da je on, zapravo, čovjek mog života. Kao šlag na torti, da bi dodatno dokazao svoju ljubav, iznova je renovirao sprat, kako bi ga prilagodio mojim potrebama. To je dokaz da samo Allah zna šta je dobro za nas pa nam to i pošalje tačno kada treba. Ibro je moja sudbina, zaručili smo se 1. augusta nakon sedam mjeseci veze, a u brak stupili 6. novembra i presretni smo. Ibro ne smatra da sam ja bolesna i na moja kolica gleda samo kao na jedno prevozno sredstvo koje meni olakšava kretanje.”