– Ovo radim dvije-tri godine. Prvo sam uzeo kravu, bila je mlada, a sad od nje imam i tele. Iz hobija držim i konja. Dok sam živ, za mene drugog posla nema. Radit ću sve dok mi Bog da zdravlje – kaže Muharem.

Kaže da za dobru robu uvijek ima mušterija.

– Kad nešto čovjek voli, ne može ništa biti teško. Ustajem u pet, zajedno sa mamom obavim te jutarnje poslove. Kupimo sijeno, teško ga bude skupiti. Mislim da može sijena biti i za još jednu kravu. Neće svijet da drži krave. Samo kod nas u selu ne znam da li ima 20 krava, a prije je jedan domaćin držao 20 krava. Ne znam zašto omladina neće time da se bavi – kaže Muharem.

Kaže da on ne voli ni motore ni auta, već da je on svoj put izabrao.

– Ne bih mogao ući u štalu da nema ovog mog konja. Držim ga iz ljubavi, ne da radi – priča Muharem.

U ovom vidi, kaže, budućnost.

– Meni kad bi i papire za Njemačku ponudili, ne bih pristao. I kad sam bolestan, dođem u štalu da ih vidim i odmah ozdravim – navodi Muharem.

Radio je, kaže, na dnevnicu, prikupio novac i od tih para kupio je prvu junicu i opet bi, navodi, isto uradio. Radio je dvije godine da bi prikupio novac za nju.

Kaže da kada ujutro ustane i ako ne popije čašu mlijeka, ne može ići raditi.

Muharem kaže da se više druži sa starijim jer od njih dobije i pokoji savjet. Poručuje mladima da ne idu vani već da rade i da svojim radom sigurno mogu ići naprijed.