Posljednji selam fojničkoj legendi Ibrahimu Zečeviću

 

Piše: Mensur Pašalić

Danas (08.04.2018.) je dženaza r. h. Ibrahimu Zečeviću koji je preselio na Bolji svijet u 75.-oj godini života.

Pamtim ga od 1975. godine kada je u staroj Čaršijskoj džamiji proučio ezan za džumu kojim je r. h. Ramiz-ef. Pašić htio impresionirati jednu delegaciju iz arapskog svijeta.

Naravno, bili smo oduševljeni i mi, tada ne baš brojni, klanjači u ovoj džamiji.

U tom periodu r. Ibrahim je radio u Otkupnoj stanici ( današnja Gizela ) kod poštovanog Ahmed-age Memije od koga je učio finese u trgovini i komunikaciji sa ljudima.

Tom iskustvenom školom je kasnije vladao pregovorima sa srbijanskim ekonomistima iz G.Milanovca kojima je uspješno, po kvalitetnoj cijeni, prodavao fojničke borovnice. Zanimljivo je da su iz tih poslovnih pregovora svi izlazili zadovoljni. Na pitanje pretpostavljenih kao je došao do takvih cijena, on bi samo šeretski kazao: „braco“ !?

Od tada i nosi prepoznatljiv nadimak „Braco“ .

Prethodna tri desetljeća h. Ibrahim je naročito bio angažiran na vjerskom i društveno-političkom planu kao mutevelija, predsjednik Džematskog odbora džemata Pločari Polje i predsjednik MZ Pločari Polje.

Istinski je pomogao na političkom uspravljanju našeg naroda. Bio je član Inicijativnog odbora za formiranje SDA, član IO, predsjednik MO te član štaba PL za Fojnicu.

Već koncem 1991. smo zajedno sa Kučuk Muhamedom činili dio ekipe koja je radila na adekvatnoj pripremi za odbranu Domovine od eventualne agresije.

Kao predsjednik MZ uvijek je imao snage, elana i vještine da se bori za svoju MZ i komšije, da pravi iskorake u razvoju te da njegovi potrebni Pločarani ne budu zaboravljeni.

Svojom neposrednošću je otvarao vrata Igase, Human appeala, Crvenog križa, World visiona i drugih humanitarnih organizacija koje nisu mogle odbiti zahtjeve h. Ibrahima.

Inače, naročito je volio islam, lijepo učenje Kur,ana, džamiju, imame….

Blizu trideset godina je bio mutevelija u svom džematu. Imao je povjerenje komšija i Zajednice.

Džamiju je tretirao kao svoju drugu kuću. Bio je vakif i stalno u novim projektima: imamski stan, pomoćni objekti, opremanje mekteba, grijanje, uredjenje džamije, nova fasada, munara, ogradjivanje mezarja….

I to sve je činio sa ljubavlju, emocijom, bez ikakvog ličnog interesa.

Odmah nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma smo zajedno, u neizvjesnosti, otišli do spaljene džamije u Pločari Polju. Vidio sam tugu i tegobu u njegovim očima dok smo skupljali ostatke izgorenih džamijskih levhi.

Odjednom, otišao je na mahfil i snažnim, lijepim glasom proučio ezan. Fotografisao sam ga iz mihraba i tu sliku muslimanskog ponosa i prkosa neću nikada zaboraviti.

Suznijih očiju smo se tada dogovorili da ćemo brzo, ako Bog da, obnoviti ovu džamiju. Dogovor je realiziran za tri godine kada smo, uz pomoć Saudijskog komiteta i angažmanom džematlija, ponovo proklanjali džamiju u prisustvu tadašnjeg reis-ul-uleme dr. Cerića, potpredsjednika Federacije dr.Ganića i drugih značajnih gostiju.

H. Ibrahim Zečević je u više mandata bio i član IO Medžlisa IZ-e Fojnica. I tu ćemo ga pamtiti kao agilnog, vedrog i mudrog muslimana koji je probleme rješavao razgovorom, bez ličnih sukobljavanja i zamjeranja.

Ovaj njegov ogromni društveni angažman nije bio moguć bez podrške njegove čestite supruge Fahre-hanume. Ona je bila stalni oslonac svom Ibrahimu. Silni musafiri, imami i delegacije su prodefilovale kroz njihov dom uz gostoprimstvo i bosanske jemeke koji se ne zaboravljaju.

Posebnu čast mi je h. Ibrahim učinio 2012. godine kada sam, kao bedel za njega, obavio hadždž.

Time je ispunio vjersku obavezu koju osobno nije realizirao zbog narušenog zdravlja.

I ta ikrar-dova je nezaboravna: puna džamija vjernika, mnoštvo imama, hadžijski jemeci u bašči na otvorenom… Nakon dove, uz moj izun, h. Ibrahim, h. Alija, Vejsil i Atif su obilježili ovu ceremoniju pjevanjem specifićnog bosanskog bećarca. I tu smo se pokazali kao čuvari naše kulture i lijepe tradicije, a ovaj događaj učinili baš unikatnim.

Pred polazak na časni put ka Mekki došao sam se selamiti sa h. Ibrahimom i Fahra-hanumom. Tražio sam da mi kažu žele li šta posebno da uradim kod Svetih mjesta za njih. I tu me je r. h.Ibrahim impresionirao. Zamolio me je da proučim hatmu njegovom šuri šehidu r. Hodžić Ramizu. To je bila, praktički, jedina njegova želja koju je Fahra-hanuma suznijih očiju podržala.

Nakon četiri dana boravka u Medini, gradu Muhammeda a.s., javio sam im se telefonom i saopćio da sam upravo, u Poslanikovoj džamiji, proučio obećanu hatma-dovu šehidu r. Ramizu.

Bili su zaista sretni kao i ja koji sam čitavu hatmu proučio pod zelenim kubbetom Poslanikove džamije.

Neka Milostivi Allah podari rahmet, magfiret i lijepi džennet našem h. Ibrahimu Zečeviću!

Amin!

El-Fatiha!