Vijesti iz Fojnice i okoline
Piše: Harun Pašalić
U svim vremenima ljudi su migrirali u potrazi za boljim poslom i za ljepšim životom. Ni Bosna i Hercegovina nije bila izuzetak. Za vrijeme bivše Jugoslavije, ljudi su odlazili u, većinom, zapadne zemlje kako bi riješili svoju egzistenciju. Ono što je karakteristično za taj period jeste da ljudi koji su napuštali grad i domovinu su bili ljudi u svojim tridesetim godinama. Dakle, bili su već formirane ličnosti i ljudi sa, najmanje, desetogodišnjim iskustvom u svojoj branši. Druga karakteristika ljudi koji su odlazili jeste da su to bili pojedinačni slučajevi i nisu se smatrali zabrinjavajućim. Međutim, u posljednje dvije godine, otkako su se otvorile granice Evropske Unije za bh. građane da osim što mogu boraviti u njihovim zemljama, da su u prilici i da legalno rade, dolazi do postepenog iseljavanja mladosti iz naše države. U početku se iseljavanje dešavalo stihijski da bi sada poprimilo oblik pandemije. Karakteristika sadašnjeg iseljavanja jeste da omladina koja odlazi se nalazi u svojim ranim dvadesetim godinama i većina njih nema radno iskustvo jer nisu bili u prilici da nađu adekvatan posao. Ono što je još simptomatičnije je i to da državu napuštaju mlađi ljudi koji već rade, ali, usljed svih političkih, društvenih previranja svoju budućnost vide u mirnijim zemljama Evrope kao što su Njemačka, Austrija, Švedska… Ni naš grad, Fojnica, se nije oduprla ovom dugoročno pogibeljnom naletu iseljavanja jer ako na mladima svijet ostaje, pitanje je na kome će ostati?! Floskula je govoriti da u Fojnici svako svakoga zna, ali je to tako… Razgovorima, upitima i drugim načinima istraživanja smo došli do podatka da, ne računajući one koji su otišli iz Fojnice, Fojnicu napušta dodatnih 150 osoba mlađe životne dobi. 150. Sto i pedeset! Svi oni čekaju odobrenje radnih dozvola za zemlje Evrope, u 80% slučajeva za državu Njemačku. Ovaj katastrofalni podatak je alarm za sve nas, prije svega za one koji su izabrani od strane nas da budu naši lideri. Jer kao razlog napuštanja spominju i razočaranost u vlast, u načine kako se dolazi do posla, u nepotizam, u zdravstveni sistem, sveukupno u društvenu zajednicu. Da li će sunce tuđeg neba s'jati jače, pitanje je, ali mogućnost izbora i nada u bolju sadašnjost i još bolju budućnost je lajtmotiv mladosti koja odlazi.
Zaustavljanje ovoga procesa i zadržavanje ljudi koji će biti nosilac naše, ako Bog da, svijetle budućnosti je zadatak svima nama jer ova zemlja, država i grad nisu naši, mi smo ih samo posudili od naših unuka.
