Vijesti iz Fojnice i okoline
Sve sto imamo, što vrijedi i što voliš je u podnožju ovih visokih i šumovitih brda. Čovjek se s godinama veže i zavoli. Ljudi, planine, zrak, voda, tišina, tu je sve tvoje. Tu su kosti deda, pradeda, nana i pranana. Čovjek je milion puta odlazio i milion puta vratio uvijek s istom emocijom. A onda, sretneš mladog čovjeka koji je tek otišao u svijet, koji ti jasno kaže:”Da mi nije babe i mame nikad se ne bih vratio ovdje”. Prebrojiš sve pametne koji su željeli i morali ići i upitaš sam sebe:”Isplati li se svoju djecu učiti da vole ovu kasabu na način kako je ti voliš”? Možda ce im biti lakše bez te emocije. Onako hladno da okrenu ledja i odu. Prenosim jutros, nažalost, atmosferu sa poslijeteravijske kahve i žao mi je sto se iz ovog posta vidi jed i žal. Prenosim samo sta vele ljudi. Kasabu su kažu oteli i zarobili sebične neznalice, loši trgovci i poneki bejbifejs izdajnik. Idemo dalje i dalje…..
