Porodica Mahalbašić iz Tešnja prkosi stereotipima: Često nas gledaju kao čudake zbog većeg broja djece

Vrlo često se višečlane porodice suočavaju s mnogobrojnim nedaćama poput ekonomskih ili materijalnih, odgojnih zamki, problema u međusobnoj komunikaciji, ali i s predrasudama i raznim osudama. U porodici Mahalbašić to, pak, nije slučaj. Nastanjeni u Oraš Planju u blizini Tešnja, Hidajeta i Muris odgajaju pet dječaka i dvije djevojčice. Najstarije dijete ima 11 godina, a najmlađe godinu i po.

“Najisplativije je ulaganje u kvalitetnu porodicu, bez obzira na to imate li jedno ili desetero djece. Vrijeme, zdravlje, energiju i novac svakako ćemo u nešto uložiti, a najbolje je ulaganje u izgradnju ličnosti. Sulejman, Dželila, Hidajet, Enes, Fatima, Muhammed i Fatih za mene predstavljaju sedam predivnih fontana izvorske vode u rajskoj ljepoti. Napajam se preko njih s nepresušnog izvora ljubavi, radosti, dobrote i znanja”, počinje Mahalbašić razgovor za Klix.ba.

Želja za većom porodicom oduvijek prisutna

Profesorica arapskog i turskog jezika i književnosti, edukatorica za lični razvoj kroz duhovnost te supruga tešanjskog imama ističe da su Mahalbašići oduvijek maštali o velikoj porodici.

“Svakodnevno sam u prilici usrećiti minimalno osam osoba, što za mene predstavlja ogromnu blagodat. Porodična atmosfera koja podrazumijeva zdravu komunikaciju moj je prioritet. U razgovoru s djetetom moja su čula samo na njega usmjerena, za sve drugo sam tada isključena. Takvih pet minuta razgovora važnije je od zajedničkog, ali nekvalitetnog i površnog dvadesetčetverosatnog druženja”, dodaje Hidajeta.

Općepoznato je da se veliki broj osoba, usljed komplikovane finansijske situacije i prilično niskog životnog standarda, ne odlučuje na više od jednog ili dvoje djece. Iako se finansiraju iz vlastitih izvora, te ne primaju nikakvu dodatnu pomoć od države, Bosni i Hercegovini su, tvrde, itekako zahvalni. Dala im je, kažu, besplatno obrazovanje.

Navikli na raznovrsne reakcije

“Okolina reaguje iz svoje mape, iz svoga kapaciteta razumijevanja, iz ličnih iskustava, strahova, ambicija. Prema tome, nailazimo na različite reakcije. Jedni su oduševljeni, pružaju nam podršku, dok drugi imaju i predrasude koje nisu baš lijepe. Često nas gledaju kao čudake, a nerijetko i zaziru od nas zbog većeg broja djece. Pojedinci pretpostavljaju da se patimo, da nam djeca predstavljaju teret i brigu, ali to je samo dokaz nekih limitirajućih uvjerenja koja su nerijetko kolektivna”, dodaje.

Na kraju, ova inspirativna tridesetšestogodišnjakinja poručuje da su jasan cilj i tačna životna putanja najvažniji. Ostaje posvećena kako svojoj porodici, tako i sebi jer je, kako sama kaže, majčinstvo samo jedna od životnih uloga.