Fojnica je uvijek bila mirna kasaba. Uljuljkana u planinama, ali i uspavana i nezainteresirana za ono što se dešava u vanjskom svijetu.
U Fojnici se uvijek sve rješavalo polahko ili, kako bi stari ljudi govorili, po istilahu.
Jednom ili dva puta godišnje, Fojničani se probude, kažu svoje mišljenje, gorljivo ga brane i ponovo utonu u „zimski“ san.
Početak novembra i sječa šume na Prangiji je probudila Fojničane. Prangija je postala top tema kafanskih besjeda, fojničkih zaštitnika prirode, ljubitelja svega i svačega.
U čitavu priču su se uključili i mediji nazivajući stabla zasađena prije 50 godina stoljetnim drvećem i prizore srušene šume apokaliptičnim, kataklizmičkim i tako dalje.
Definitivno, područje opštine Fojnica ima problem sa nelegalnom sječom koje je, ipak, sve manje i manje, ali i dalje je problem. Niko do sada nije zvanično istupio i pokušao sačuvati fojnička drveća, međutim zbog legalne sječe Prangije strasti su se uzburkale.
Nažalost, niko nije upitao lokalno stanovništvo koje živi ispod same Prangije šta misli o sječi jer većina stanovnika koji žive u Hadrovićima su kazali i govore:“Hvala Bogu!“
Više puta se dešavalo da se odlome grane koje bi padale po lokalnim kućama i pomoćnim objektima. Kako su nam kazali, uvijek su strahovali od jakih vjetrova i mogućnosti da se stabla izvale i padnu na njih.
Je li bilo lijepo vidjeti stabla na prangiji? Jeste. Ali, preče je mišljenje ljudi koji žive i čiji su životi vezani za lokalitet Prangije.
P.S. Lijepo je vidjeti i medvjeda i vuka i uživati u njihovoj ljepoti, ali ne bismo ih pustili da hodaju fojničkim ulicama i strahujemo za svoje živote i živote naše djece. Zar ne?