Vijesti iz Fojnice i okoline
U Fojnici živi u naselju Lučice 66-godišnji Mato Tomičić, koji ima veliku ljubav prema motociklima. Živi sam, a ima tri odrasle kćerke. U penziji je 13 godina, radio je u „Vranici“ Fojnica i tu zaradio penziju. Prije više od 30 godina je kupio prvi motocikl i otad nigdje ne ide bez njega, u svako doba godine, pa čak i zimi.
Kako kaže Mato, on voli svoj motocikl, nikad ga nigdje nije izdao, nikad nije imao udes niti se kad povrijedio. Pokazao nam je kako vozi motocikl ispred kuće, a u daljini na Matorcu se vide vrhovi pod snijegom.
– Prošle godine pao snijeg visine oko 80 centimetara, prošla mala grnjača, ja stavim lanac na zadnju gumu motora i pravac Fojnica, teren je dosta naget, ali ja sa svojim ljubimcem to lako savladam. Imam dobru opremu, kožna jakna, kožne hlače, rukavice i kapu. Sad sam dobio od komšija koji žive u Švedskoj malu grnjaču i stavim je na motokultivator i nema za mene zime. Penzionerske dane provodim oko kuće i radim na poljoprivredi, imam oko 44 dunuma dobre zemlje i svoju šumu. Iako mi je kuća udaljena od glavnog puta, ja tu dionicu, kad padne snijeg, znam očistiti lopatom za vikend – kaže nam Mato.
– Nema naroda sad, sve nekud ode, eto, ovdje je nekad bilo dvadesetak kuća, sad smo sami Amir i Jozo u zaseoku Lučice i ja. Djece nema niti ti možeš naći koga da ti pomogne raditi. Slabo ko hoće zemlju obrađivati. Svake godine pokosim svoje njive i njive od moje braće. Povratnik sam ovdje od 1999. godine, sve bilo devastirano, sve sam opet napravio. Kako nema naroda, pojavile se životinje. Vidio sam medvjeda, ovce mi pobjegle, a ovan bio debeo, nije mogao bježati i uhvatio ga medo za stomak, kad je pobjegao, ovan je došao do potočića i uginuo – kaže Mato.
On smatra da se narod “posilio, narod je ljubomoran” te kaže kako se slabo druže, te da nema prijašnjeg vakta.
– Za mene je i ona i ova država dobra, samo treba raditi i nema problema. Zdravlje me dobro služi, pijem čajeve od pitome metvice, to je lijek za sve, a veoma je dobar i čaj od cvata crnog gloga koji se bere u osmom mjesecu u godini. S motociklom se družim kao s prijateljem, dok mogao ići on i ja, družit ćemo se i dalje. Šesnaest godina sam u firmi vozio viljuškar, ali motocikl je motocikl, to je moja velika ljubav – kaže Tomičić.
Avaz.ba
