Piše: Aziz Hurem
Dosta često razmišljam o ovome insanu.
Gledam ga iz tople brijačnice kako skoro svaki dan dolazi i polahko, bez srkleta, reda svoju robu koju pravi i proizvodi svojim rukama.
Nikada se ne žali i nikoga ne kritikuje.
Muhamed je insan hvale vrijedan.
Nije zalegao i da plače na malu penziju, a ona to zaista jeste, premala je, ali on zadovoljan pa onda ustane svako jutro pripremi svježe domaće mlijeko, čisti sir i pokoji pekmez.
Nađe se tu još i neki čaj od planinskih čistih trava.
Napravi on i “brezovu” metlu da joj niti jedna “kupovna” nije ravna.
Ako poželite dobar kalem domaće voćke i to ima.
Sve ima samo žalbe nema.
Strpljivo čeka i uvijek zadovoljan napusti svoje “radno mjesto”.
Ode sretan i kad pazara nema.
Dobar insan uvijek Bogu zahvalan i zadovoljan, e takav je naš komšija Ahmetak Muhamed.
Svratite , kupite.
Prvo što je kvaliteta a drugo , drugo više nije ni bitno jer je on zadovoljan i kada ne dođemo.
https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=2857542180951409&id=100000869667311