Hodžina sjećanja (95): Šehid Hajrudin Handžić (1972-1993) – Zarobio je neprijateljski PAT

Šehidski cvijet rosni

Hodžina sjećanja (95): Šehid Hajrudin Handžić (1972-1993) – Zarobio je neprijateljski PAT

Šehid Hajrudin Handžić je rođen 1. 12. 1972. godine u  Kreševu. Bio je najmlađe dijete svojih plemenitih  roditelja, Hamde i Fatima-hanume (Aščalić), kojima je Allah prethodno podario još kćerke Ramizu (Vuković) i Hafizu (Vuković).

Babo Hamdo je odgovorno, stručno i posvećeno radio u kreševskom Baritu. Iako je to bilo komunističko doba, redovno je na poslu obavljao namaz uz dozvolu svoga rukovodioca i, nažalost, negodovanje dijela zaposlenika. Pod nerazjašnjenim okolnostima je poginuo 1980. godine vraćajući se na biciklu iz druge smjene kući u Crniće.

Tada je Majka Fatima-hanuma na svoja nejaka pleća odlučno preuzela kompletnu brigu o odrastanju, odgoju, školovanju i izvođenju svojih voljenih evlada-jetima na Pravi put. U tome je ova Bošnjačka heroina i uspjela, elhamdulillah.

Dakle, iako je šehid Hajrudin sa sedam godina ostao bez svog Babe, uspješno je pohađao mekteb u Crnićima gdje je završio i osnovnu, a u Kreševu srednju tekstilnu školu. Izrastao je u lijepog, korpulentnog, tihog, srdačnog i dobrog mladića omiljenog u porodici, među prijateljima i komšijama.

Ekrem Neradin ga opisuje riječima „zlatan momak“. Vojni rok je odslužio Prištini i Prizrenu odakle je, zbog rata u Hrvatskoj i putnih blokada, putovao tri mjeseca da bi napokon stigao u sigurnost Majkinog zagrljaja.

Ipak, veoma brzo, separatistički HVO ih je protjerao na Kamenik spalivši svu njihovu imovinu kao i imovinu ostalih Bošnjaka.

Šehid Hajrudin se bez dvoumljenja uključio u Crne labudove, elitnu specijalnu jedinicu herojske Armije Republike Bosne i Hercegovine.

U srijedu, 5. 7. 1993. godine, sa saborcem iz Sarajeva, izveo je izvanrednu diverzantsku akciju u kojoj su zarobili neprijateljski PAT (protivavionski top) koji je sijao smrt po bošnjačkim selima i  linijama odbrane Armije RBiH.

Tokom napornog i zahtjevnog izvlačenja ovog oruđa ka slobodnoj teritoriji, od eksplozije granate ispaljene sa položaja HVO-a, na Bolji svijet je u rejonu Deževica preselio šehid Hajrudin.

Sutradan su mu dženaza i ukop obavljeni u mezarju uz dusinsku džamiju.

U porodičnom sjećanju živi bolan trenutak kada je Ramiz Vuković, njihov zet, pješke iz Fojnice preko Kozigrada otišao do Kamenika da dovede punicu Fatima-hanumu ne kazujući joj za pogibiju sina jedinca. U povratku, prolazeći pored dusinske džamije, ona je ugledala, ne znajući, sinovljev mezar pa je kazala zetu Ramizu: “Ono je frišak mezar. Čija li se sada majka kaharom okaharila?“ Subhanallah!

Iskreno molimo Allaha Milostivog da šehidu Hajrudinu Handžiću podari sve ljepote Dženneta!

Fojnica, 23. 10. 2026. godine

Prof. Mensur-ef. Pašalić