Hodžina sjećanja (65): Šehid Hasib-ef. Mujić (1959-1993) – Ahmediju zamijenio puškom

Hodžina sjećanja (65): Šehid Hasib-ef. Mujić (1959-1993) – Ahmediju zamijenio puškom

Danas se navršavaju trideset i tri godine od herojske pogibije šehida Hasib-ef. Mujića koji je rođen 25. 9. 1959. godine u Haskovićima, općina Konjic.

Njegovi čestiti roditelji, Derviš i Zahida-hanuma (Zatega), imali su još sinove: Nafiza, Vejsila i Edina te kćerke Šerifu (Salčinović) i Fatimu (Terzić).

Sve evlade su odgojili u duhu din-islama  i naše bošnjačke kulture i tradicije. Šehid Hasib-efendija je slijedeći svoga dedu, poznatog Vejsil-efendiju, u teško i nemilosrdno  komunističko vrijeme, uspješno okončao petogodišnje školovanje u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu 1979. godine.

Vojni rok je odslužio u Vranju i Skoplju nakon kojeg se 1981. godine uposlio kao imam Tekijske džamije u Konjicu. Tu je radio šest godina, a potom još šest godina u  džematu Džanići. U međuvremenu se oženio  Fojničankom Almasom (Kozić) sa kojom je u sretnom braku dobio kćerku Nizamu (Lovrić) i sina Seada.

Šehid Hasib-efendija je duboko u sebi nosio svijest o zlu i potajnim namjerama din-dušmana kojima se osvjedočio prvog dana Ramazanskog bajrama 1992. godine kada se, nakon obavljenog bajram-namaza u Džanićima, zaputio u Fojnicu da bajramuje sa svojom porodicom i tazbinom. Presretnut je na Kobiljači od strane četnika čija je zapuštenost, alkoholiziranost i  mržnja prema Bosni i Bošnjacima bila očigledna i strahobalna.

Šehid Hasib-efendija se odmah u Fojnici uključio u TO odnosno herojsku Armiju Republike Bosne i Hercegovine zamijenivši svoju ahmediju  vojničkom puškom. Smirenošću, hrabrošću i ustrajnošću bio je primjer svojim saborcima. Ratovao je na Igmanu, a naročit doprinos je dao kao komandir voda u odlučujućim julskim borbama za odbranu i očuvanje Fojnice u ustavno-pravnom poretku Republike Bosne i Hercegovine.

U slobodno vrijeme je imamio u džematu Prokos, a hanumi Almasi je, predosjećajući svoj šehadet, govorio:”Uči da živiš sama! Brini se o djeci! Navikni ih da te slušaju…!

Na Bolji svijet je kao šehid preselio u utorak, 27. 7. 1993. godine, u rejonu Trošnjika, općina Fojnica, u borbi protiv separatističkog HVO-a. Pred akšam je dovežen u gasulhanu gornjomahalske džamije gdje sam ga šerijatski pripremio za ukop, a dženazu smo obavili tokom noći zbog nasumičnog granatiranja Fojnice.

Ukopan je u Šećerhanovoj bašči pored svojih saboraca. Njegova hanuma Almasa je doživjela keramet kada je, noć prije pogibije muža Hasib-efendije, sanjala zelenu bašču, drveće na njenim krajevima, kuću i žene kojima je iznijela kahvu. U tom trenutku je pala granata od čije eksplozije je samo nju posula zemlja. Subanallah! San nije znala protumačiti  sve do 29. 9. te godine kada je, na rođendan svoga voljenog muža, sa djecom otišla prvi put da posjeti njegov mezar i prouči mu Fatihu. Kada je došla u mezarje i vidjela gdje je kabur ŝehida Hasib-efendije, doživjela je šok jer je to bio prizor njenog sna: zelena bašča, visoka stabla s krajeva, a mezar je tačno ondje gdje je nju u snu posula zemlja. Allahu ekber!

Neka Milostivi Allah šehidu Hasib-efendiji Mujiću podari sve ljepote Dženneta!

Fojnica, 27. 7. 2026. godine

Prof. Mensur-ef. Pašalić