Hodžina sjećanja (57): Šehid Rasim-Ceco Klisura (1972-1994) – Zlatni ljiljan u Bosanskoj bašči

Šehidski cvijet rosni

Šehid Rasim-Ceco Klisura je rođen 31. 5. 1972. godine na Klisuri, općina Fojnica. Roditelji mu bjehu Sabit i Selima (Zuka) koji su još imali sinove Hamdu i Aliju te kćerku udatu u Pidre kod Gornjeg Vakufa. Šehid Rasim je sa svega tri mjeseca ostao bez majke Selime koja je poginula od udara groma ispred njihove porodične kuće.

Socijalna služba Općine koju je vodila Sena Varešlija, znana kao majka Sena, udomila ga je kod cijenjene i plemenite Mejra-hanume Džafić u Gornjoj Mahali (Pavlovac). Tu je šehid Rasim, od tromjesečne bebe u bešici pa do prerano okončanog života, našao toplinu doma, ljubavi, podrške i sigurnosti. Mejra-hanuma je bdjela nad njim, a njena kćerka Selveta i zet Sead Buljina ga nisu odvajali od svojih sinova Amira i Anesa koji su ga voljeli kao svog rođenog brata. Inače, bio je omiljen u cijeloj mahali gdje se i danas spominje kao insan, vrlo draga osoba, omiljeni prijatelj koji pripada „prvoj ligi“.

Mejra i kćerka Selveta

Šehid Rasim je završio osnovnu i srednju stolarsku školu u Fojnici. Na odsluženje tadašnjeg vojnog roka je otišao u Prištinu.

Sead i Selveta su mu organizirali i finansirali omladinsko oproštajno veče na Ribnjaku, a čak su mu i otišli na „zakletvu“ čime su potvrdili istinsku pažnju i empatiju spram njega.

Ipak, nakon par mjeseci, kada je vidio da se kasarne JNA pretvaraju u četnička legla, šehid Rasim se iskrao i nesigurnim putevima, čak preko Mađarske, vratio svojoj Bosni i Fojnici. Vidjevši zlo, izgled i namjere agresora, odmah se srčano uključio u TO odnosno herojsku Armiju Republike Bosne i Hercegovine. Hrabro je branio Domovinu na više različitih ratišta, a poseban je njegov doprinos julskoj odbrani i zaštiti Fojnice u ustavno-pravnom poretku Republike Bosne i Hercegovine. Kao diverzant DIČ-a 310. brdske brigade iskazao je ogromnu hrabrost, vještinu i htijenje u borbi za slobodu. Tako je u utorak, 24. 5. 1994. godine, šest dana prije svog dvadeset i drugog rođendana, šehid Rasim poginuo u mjestu Stomorine, općina Ilijaš. Sutradan je ukopan u mezarju Šećerhanova bašča.

Nakon pola godine, zbog njegovih iznimnih ratnih zasluga, armijski general Rasim Delić mu je posmrtno dodijelio najveće ratno priznanje „Zlatni ljiljan“.