Mitropolit Mihailo, fra Mirko, Lazović i Čanak na iftaru kod derviša Salema: Poruka jača od podjela

U tišini prve ramazanske večeri, pod svjetlom starinske sahat-kule i toplinom bosanske sofre, Vukeljići su sinoć postali mnogo više od mjesta susreta, postali su simbol nade. U ambijentu Muzej i sahat kula Salema Šehovića okupili su se ljudi različitih vjera, nacija i svjetonazora, dokazujući da Bosna i Hercegovina još uvijek zna govoriti jezikom poštovanja.

Domaćin susreta bio je Salem Šehović, a na iftar su stigle ličnosti koje rijetko vidimo zajedno za istim stolom: Mihailo, fra Mirko Majdandžić, Miro Lazović, Rifat Škrijelj, bivši diplomata Mirza Hajrić i Edhem Pašić, zatim Shaban Trstena, Imer Kadrijovski, Gradimir Gojer, akademici Nenad Čanak, Ibrahim Žuđelović i Zlatko Bulić.

Prisustvo brojnih televizijskih kuća svjedočilo je da je riječ o događaju koji nadilazi protokol i prelazi u historiju, ne zbog političkih poruka nego zbog njihove odsutnosti.

Veče dijaloga, a ne monologa

U vremenu kada javnim prostorom dominiraju nacionalizam, populizam i govor mržnje, Vukeljići su večeras ponudili drugačiji narativ: ljudi se mogu susresti bez potrebe da jedni druge ubjeđuju, dovoljno je da se čuju.

Iftar nije bio tek vjerski obred, nego prostor susreta savjesti. Mitropolit i fratar uz muslimanske domaćine, intelektualci uz sportiste, diplomate uz umjetnike, slika kakvu društvo rijetko vidi, ali kakvu duboko treba.

Simbolika koja ostaje

Tokom večeri dodijeljena su priznanja mitropolitu Mihailu i akademiku Nenadu Čanku, kao znak zahvalnosti za doprinos dijalogu i međusobnom razumijevanju. Poseban trenutak obilježio je Šaban Trstena, koji je svoje olimpijske medalje poklonio muzejskoj sobi sporta, gest kojim je lični uspjeh pretvoren u zajedničko nasljeđe.

Poruka nade

Ovakvi susreti ne rješavaju političke krize niti brišu razlike. Ali oni čine nešto možda važnije, podsjećaju da razlike ne moraju voditi sukobu.

U zemlji u kojoj se često glasnije čuju uvrede nego argumenti, iftar u Vukeljićima pokazao je da je moguće okupiti ljude bez etiketa i bez straha. Da Bosna i Hercegovina nije samo prostor konflikta, nego i prostor susreta.

Možda upravo zato ova večer nije bila samo početak ramazana. Bila je podsjetnik da zajedništvo nije prošlost nego izbor.