Hodžina sjećanja (87): Šehid Nijaz Omerčević (1962-1993) – Spasite vi njih!

Šehidski cvijet rosni

Šehid Nijaz Omerčević je rođen 13. 3. 1962. godine u Merdžanićima, općina Fojnica. Roditelji mu bjehu Ismet i Aiša-hanuma (Bašić) koji su još imali sinove Adema i Agana te kćerke: Fatimu (Filan), Sadetu (Bejtić) i Dževahiru (Perenda).

Babo Ismet je penziju stekao radeći u Šumarstvu, a Majka je brinula o odrastanju i odgoju voljene djece te održavanju i unaprijeđenju porodičnog domaćinstva.

Neumorno su se bavili zemljoradnjom i stočarstvom, a imali su katune na Vrtači i Golici gdje su tokom ljeta izvodili krave i ovce na ispašu. Majka je pravila nadaleko čuveni ovčiji masni sir koga je srijedom prodavala na pijaci svojim redovnim mušterijama među kojima su bile i poznate zahtjevne Sarajlije. Vrijednim radom, štednjom i planiranjem, na Tovarištu su 1969. godine napravili novu kuću da bi svojoj djeci olakšali školovanje i život općenito.

U takvom ambijentu je rastao šehid Nijaz koji je osnovnu školu pohađao na Tovarištu i Fojnici. Obavezni vojni rok je odslužio u Danilovgradu kao artiljerac. Zaposlio se u Šumarstvo u Tarčinu, a vikende je provodio kod kuće uz svoje najmilije.

Sestra Sadeta se kroz suze sjeća tih njegovih dolazaka jer je uvijek donosio hedije Majci i mlađim sestrama iskazujući tako čistu sinovljevu i bratsku ljubav. Potom je, stjecajem neobičnih okolnosti, sedam godina proveo radeći u Cavtatu i Dubrovniku. Tu je stekao vještinu u obradi kamena pa je bio veoma cijenjen i tražen majstor u tim turističkim destinacijama.

Neposredno pred srpsko-crnogorsku agresiju na našu jedinu Domovinu, vratio se u svoju Bosnu da bratu Ademu pored kuće uradi predivni kameni zid koji je danas svakodnevni podsjetnik na njega i njegovo kamenoklesarsko umijeće. Čim je Republika Bosna i Hercegovina napadnuta, šehid Nijaz se uključio u TO odnosno herojsku Armiju R BiH.

Aktivno je učestvovao u pripremama za sve izvjesniju odbranu Fojnice, a odlučno i hrabro je ratovao na Igmanu i Kralupima gdje je i poginuo u srijedu, 17. 3. 1993. godine.

Toga dana su uz njega, od eksplozije granate ispaljene sa četničkih položaja, poginuli i njegovi rođaci Smajo Bureković i Mirsad Korman.

Svjedoci tog tragičnog događaja zbog koga je utihnula Fojnica, pamte da je šehid Nijaz, iako i sam teško ranjen, pristiglim bolničarima i borcima rekao:“Spasite vi njih, sa mnom je gotovo!“

Dakle, i u takvim trenucima on je mislio na svoje prijatelje-saborce. Zaista veličanstveno! Dženaza i ukop šehida Nijaza Omerčevića obavljeni su sutradan u mezarju Merdžanići.

Neka Allah Milostivi šehidu Nijazu Omerčeviću i šehidima Smaji Burekoviću i Mirsadu Kormanu podari sve ljepote Dženneta!

Fojnica, 5. 10. 2026. godine

Prof. Mensur-ef. Pašalić