Realnost bh. života: Prvačića sve manje, starački domovi su prebukirani

Mjesec septembar uvijek donosi posebnu radost, ali i obavezu za sve roditelje širom Bosne i Hercegovine. Školsko zvono tada ponovo poziva učenike i đake u školske klupe. Međutim, podaci pokazuju da posljednjih godina broj upisanih učenika sve više opada, dok su smještaji u staračkim domovima prebukirani.

Pad broja upisanih prvačića

Da se vratimo na početak – manji broj upisanih prvačića, po analogiji, znači i povećanu starost stanovništva. Prema podacima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine za 2021., 2024., 2025. i 2026. godinu bilježi se kontinuiran pad broja upisanih učenika u prvi razred. U školskoj 2021./2022. godini upisano je 28.013 prvačića, dok je 2024./2025. školsku godinu dočekalo 27.506 učenika. U školskoj 2025./2026. godini broj je pao na 26.962, što predstavlja pad od oko 2 posto u odnosu na prethodnu godinu.

Liste čekanja u domovima sve veće

S druge strane, liste čekanja za staračke domove postaju sve duže, čak i u privatnom sektoru. Cijene su već odavno nepodnošljive za većinu ove populacije, dok trenutna vlast u Bosni i Hercegovini nema sluha za ovaj problem. Troškovi boravka, zavisno od doma i stepena potrebne njege, kreću se od oko 900 konvertibilnih maraka u javnim ustanovama do čak 2.800 KM u pojedinim privatnim domovima. Time pravo na dostojanstvenu starost za mnoge postaje teško dostupno.

Prema riječima socijalne radnice Doma za starije i iznemogle osobe Mostar Adelise Delić, potraga za smještajem u ovoj ustanovi trenutno značajno premašuje dostupne kapacitete, za 25 do 30 posto. Razlozi su, kaže, višestruki.

Izražen trend starenja stanovništva, sve veći broj osoba s teškim hroničnim oboljenjima, ali i intenzivno iseljavanje radno sposobnog stanovništva, doprinose da mnoge starije osobe ostaju bez porodične njege u vlastitom domu – kazala je Delić.

Da ovaj slučaj nije izolovan, potvrđuju i podaci drugih staračkih domova, val poskupljenja nije zaobišao ni njih. Stvar je jasna i tužna: penzije jedva pokrivaju, a često uopšte ne mogu pokriti troškove smještaja u domovima za starije.

Cijene u staračkim domovima

Svako ko je krenuo u potragu za domom suočio se s velikim izborom i različitim cijenama. One u javnim ustanovama, koje osnivaju općine, gradovi ili kantoni, niže su nego u privatnim domovima. Problem je, međutim, što su stalno popunjeni, a liste čekanja svakim danom sve duže, baš kao u Gerontološkom centru Sarajevo.

Imamo listu čekanja, svugdje je tako, a mi pogotovo s obzirom na to da smo jedina ustanova u Kantonu Sarajevo, nismo privatni dom. Uvijek smo imali listu čekanja, trenutno imamo 37 ženskih zahtjeva, 16 muških i 32 je na čekanju za jednokrevetne sobe, s tim da tu imamo korisnike koji su već na domskom smještaju. U Centru su trenutno 334 korisnika. Za pokretne, nezavisne korisnike cijena u dvokrevetnim i višekrevetnim sobama je 700 KM, a za nepokretne i one kojima je potrebna briga i njega, 850 i hiljadu KM u jednokrevetnoj sobi, bez obzira na stanje korisnika, rekla je Sanela Džešević, socijalna radnica Gerontološkog centra u Sarajevu. Bitno je napomenuti, da su ovo podaci iz 2025. godine, u 2026. godini je potražnja još bila izraženija.

Jedni domovi su stalno popunjeni, drugi preskupi. Gdje je onda rješenje? Nažalost, na to pitanje nije moguće dati jasan odgovor, a upravo oni koji su u stvarnoj potrebi za ovom uslugom najviše ispaštaju. Analizom cijena u privatnim gerontološkim ustanovama jasno se vidi razlika – u „Domu penzionera Green“ u Sarajevu smještaj za pokretne osobe u dvokrevetnim i trokrevetnim sobama košta 1.550 KM mjesečno, dok je boravak u stacionaru skuplji: nepokretni plaćaju 1.800 KM, a polupokretni i dementni 1.750 KM mjesečno. Palijativna njega u bolesničkoj sobi iznosi 2.000 KM, dok jednokrevetna soba, bez obzira na kategoriju korisnika, košta 1.950 KM mjesečno.

Stvarnost je surova i gorka: sve veći broj starijih osoba posljednje dane života provodi u domovima za starije. Neki to čine svojom voljom, dok su drugi na takvu opciju prinuđeni. Širi uvid u problem jasno pokazuje da postajemo zemlja staraca. Demografska slika posljednjih godina značajno se izmijenila: sve je više penzionera koji žive na rubu egzistencije i sve češće posežu za smještajem u staračkim domovima, dok je broj upisanih prvačića u osnovne škole sve manji.

Kakva nas budućnost čeka s ovakvim trendom? Jedno je sigurno – ne obećava ništa sjajno.